Ratatouille

RatatouilleObožavam da gledam kulinarske filmove, obožavam i crtaće. I onda je potpuno jasno da je jedan od mojih omiljenih filmova Ratatouille (Ratatui), i čuvena parola ‘Svako može kuavti’

Nekako se i sama pomalo pronalazim u toj rečenici. Inženjer sam, a ne kuvar. Pa opet za mojom trpezom mnogi uživaju. Lijepo kaže šef Gustav , svako može kuvati.

Priznajem i da sam za rataui prvi put čula baš kroz istoimeni sjajni crtani, i da već godinama maštam o toj savršenoj kombinaciji povrća koja je čak i mračnog Egoa vratila u djetinjstvo i izmamila mu osmijeh na lice.

Ove godine odlučili smo praviti baštu, i jedan od mojih tajnih planova  bio je uzgojiti one divne tamno zelene i žute tikvice, kojih nema na mojoj pijaci, kako bih napravila ratatui. I uspjela sam, tikvice su porasle, i već prve urbane su završile upravo u ratatuiu. Jedan od mojih malih životnih planova, ovim sjajnim obrokom je ispunjen …

Nastavi čitanje

Gaga u kujni – Zapečeni bri i sušeni paradajz

Zapečeni bri sa paradajzomDecembar je mjesec našeg rođendana, a gdje su rođendani tu je i žurka, gdje je žurka tu su i prijatelji, a gdje su prijatelji tu su i pokloni.

Na našu rođendansku virtuelnu žurku stigla je Gaga, i donijela pregršt toplog raspoloženja, a za poklon šerpicu. Šerpicu iz koje tako zanosno miriše zapečeni bri i sušeni paradajz 🙂

A moja drugarica Gaga vam je jedna sjajna dama, veseljak, zafrkant, drugarčina, dirigetica i kuvarica… ponosna sam što sam je upoznala na Blogerijadi ..kad me je osvojila sjajem u očima i fenomenalnim Terinom…No o sebi će vam najbolje reći sama Gaga… Nastavi čitanje

Wraps – zamotuljci

Wraps - zamotuljciOdavno nisam ništa pisala. Nisam bila lijena, već se mnogo toga izdešavalo zadnjih dana. Bilo je i lijepih , i ružnih, i tužnih dana…

Bilo je previše pomiješanih emocija, i jednostavno nisam mogla sjesti i pisati. Morala sam malo sačekati da se srce stiša i da se umiri roj misli koji kroz glavu luduje.

Pričati ću vam naknado ponešto od toga, ali polako, kad se emocije stišaju, misli primire i kad složim sve slike u glavi.

Prisjećat ću se tad ovih dana i podijeli sa vama i neke ostatke sjećanja, jer ono što ostane je i najvrijednije, a ono što zaboravimo nije se moralo ni dešavati. Ili nije bilo vrijedno, ili nas je povrijeđivalo pa smo ga s namjerom u zapećak duše strpali i zamotavali ga u višestruke slojeve lijepih sjećanja.

Danas ću vam pričati o wrapsima,  zamotuljcima , smotuljcima u koje sam zamotala ostatke jučerašnjeg ručka. Wraps su  šareni i veseli zamotuljci , puni nama dragih ukusa i boja. U tortilje zamotane sitnice , kao što u maramicu zamotavamo djeliće slomljene šoljice koju smo voljeli, pa je i slomljenu čuvamo da nas sjeća na one posebne momente koje je ona svojom nježnošću uljepšavala.

Nastavi čitanje

Ljetnji đuveč

Ljetnji đuvečSjećam se 90-ih, muke i neimaštine koja nas je tih dana pratila. Inflacije koja bi pojela platu prije negu su je roditelji i stigli dobiti. Trčanja sa ovećom kovertom u najbližu prodavnicu i razočarenja kako se od te gomile para može trgovati tek koja kesa riže i brašna, ako uopšte imate sreće da ih ima u prodavnici.

I dan-danas se pitam kako smo pretekli to doba i kako je moja majka uspjevala ni od čega ručak napraviti. Tad nismo birali hoćemo li peći but ili plećku, i koje egzotične začine ćemo staviti. Bili smo sretni samo kad je pun tanjir.

Ko je imao sreće, uspio je na par kvadrata zemlje, ponešto i uzgojiti, a te su se male bašte smatrale pravim bogatstvom.I mi smo bili na taj način bogati. Ponešto smo uzgajali u vrtu, i svježe domaće povrće bilo nam je dovoljno za obrok. Jedno od jela iz tog doba bio je ljetnji đuveč. Mamina brza i jednostavna kombinacija, bez suvišnih začina, a opet tako ukusna i vesela. Nastavi čitanje

Sušeni paradajz

Sušeni paradajz

Prethodna sedmica bila je rekordno topla u Podgorici, čak je i zvanično zabilježena najtoplija ikad izmjerena noć, a prethodni rekord je još iz davne 1950.

21.07.2015 najniža izmjerena (noćna) temperatura iznosila je 30,8C, dok je cijela sedmica bila obilježena dnevnim temperaturama preko 40C.

Prošli vikend je već mirisao na osušenu travu i užareni asfaltpa je već i sama pomisao na kuhinju i kuvanje izazivala graške znoja. Ipak ovakav vremenski bilten pogodovao je jednoj kulinarskoj akciji.

Bilo je ovo pravo vrijeme da se pripremi sušeni paradajz. Iako nisam mnogo kuvala, eto, spremala sam zimnicu –u najvrelijim julskim danima… Nastavi čitanje

Patlidžan na barski način

Patlidžan po barski

Patlidžan na barski način kod mene cijelo ljeto možete naći u frižideru. Lagano osvežavajuće jelo koje tek blago ugrijano može biti odličan prilog uz meso ili ribu, dodatak sendvičima, uvijek spremna hladna salata, ili uz dodatak mladog sira kompletan obrok.

Na koji način ga koristim zavisi od trenutno raspodjele jela na stolu, spoljne temperature i mog raspoloženja, a u ljetnjim žegama ipak je to najčešće hladni patlidžan po barski, sir i hljeb. Ljepšu ljetnju večeru teško da mogu zamisliti. Nastavi čitanje

Tabuli salata

 Tabuli salata

Salata od peršuna, nije baš uobičajena na našim trpezama. Šteta, jer je peršun veoma zdrava namirnica.

I dok ga mi koristimo uglavnom kao začin u nekim drugim kulturama i kuhinjama on uzima glavnu ulogu. Tabuli salata uz humus i baba ganuš jedno je od najpoznatijih libanskih jela. Servira se kao salata ili predjelo i obično se jede prstima koristeći listove zelene salate ili kupusa umjesto kašika.

U osnovi je to salata od peršuna i paradajza, a često se u tabuli salati nalazi i bulgur ili kus-kus u manjem ili većem omjeru. Za bezglutenske varijante, možete jednostavno izostaviti bulgur ili ga zamijeniti kinojom.

Uskoro će pijace zazeleniti, a svježi peršun, mladi luk i paradajz će zamirisati. Nane uvijek imam u dvorištu, pa već zamišljam ukus ove lijepe salate i radujem se što ću je ponovo praviti…

Nastavi čitanje

Pica na brzaka

Pica na brzaka

Picu najčešće spremam od ludog tijesta. Međutim, moji kinci bi uvijek i u svakom momentu mogli jesti picu, a ja nemam baš uvijek pripremljeno i nakvasalo tijesto. I zata sam počela tragati za receptićem za instant picu, bez kvasanja, bez čekanja i gubljenja vremena. Isprobavala varijacije, mjerkala brzinu pripreme, hrskavost tijesta, i gladnu nervozu iz dječije sobe.

I tako je nastala pica na brzaka. Sad kad je frka časkom pripremim sos, umjesim tijesto, narežem sastojke… i dok razvučem tijesto, sos je dovoljno prohlađen da može da se prelije preko pice, složim još malo filovanja, pa je i rerna već dovoljno topla… i pica na brzaka je već u rerni ,a dok momci postave sto već je i pečena…. Nastavi čitanje

Šopska salata

Šopska salata

 

Mnogo je rasprava čija je šopska salata, makedonska ili bugarska? Ono što je sigurno osvojila je Balkan a odmah zatim i Evropu.

Nazivaju je kraljicom gurmanluka, salatom nad salatama… Roštilj je skoro nezamisliv bez nje, pa čim ljeto zarudi, i prvi paradajzi i krastavci zrenu u bašti, spremamo je.

Šarenilo i ljepota bašte tada se preseli u tanjir pun sitno sjeckanog povrća, protkanog ljutim papričicama, i blago začinjenog domaćim sirom… Nastavi čitanje

Fokača sa tri vrste brašna

Fokača sa tri vrste brašnaItalijanski hljeb, poznatiji kao fokača (Focaccia) služi se za doručak, kao užina, čak se nerijetko služi i na misama i drugim vjerskim obredima.

U osnovi to je tanki hljeb, premazan obiljem maslinovog ulja i posut raznim začinima i biljkama. Bazični recept je tijesto zaliveno uljem i posuto solju, ali česti su dodaci i crnog i bijelog luka, ruzmarina, bosiljka, maslina, paradajiza, pa i sireva…

Kombinacija je mnogo. Fokača se spremala još u antičkoj Grčkoj, potom u Rimu, pa nije ni čudo što je do danas doživjela nebrojeno mnogo varijacija.

A kako je ukusna i fina, ponajviše govori to da je preživjela godine, vjekove,  milenijume, i da nije postala ni obična, ni dosadna, ni zaboravljena… Nastavi čitanje