Odavno nisam ništa pisala. Nisam bila lijena, već se mnogo toga izdešavalo zadnjih dana. Bilo je i lijepih , i ružnih, i tužnih dana…
Bilo je previše pomiješanih emocija, i jednostavno nisam mogla sjesti i pisati. Morala sam malo sačekati da se srce stiša i da se umiri roj misli koji kroz glavu luduje.
Pričati ću vam naknado ponešto od toga, ali polako, kad se emocije stišaju, misli primire i kad složim sve slike u glavi.
Prisjećat ću se tad ovih dana i podijeli sa vama i neke ostatke sjećanja, jer ono što ostane je i najvrijednije, a ono što zaboravimo nije se moralo ni dešavati. Ili nije bilo vrijedno, ili nas je povrijeđivalo pa smo ga s namjerom u zapećak duše strpali i zamotavali ga u višestruke slojeve lijepih sjećanja.
Danas ću vam pričati o wrapsima, zamotuljcima , smotuljcima u koje sam zamotala ostatke jučerašnjeg ručka. Wraps su šareni i veseli zamotuljci , puni nama dragih ukusa i boja. U tortilje zamotane sitnice , kao što u maramicu zamotavamo djeliće slomljene šoljice koju smo voljeli, pa je i slomljenu čuvamo da nas sjeća na one posebne momente koje je ona svojom nježnošću uljepšavala.
