Jedna od osnovnih asocijacija na crnogorsku kuhinju sigurno je raštan. Jednostavna kombinacija raštana, krompira i suvog mesa, skromno jelo od onog što se uspjevalo uzgojiti na škrtom crnogorskom kršu. Skromno – a opet raštan je jelo na kojima su se podizale generacije. I u brdima i u dolinama. I pored rijeka i pored mora. Varijacije su malene i uglavnom se odnose na vrstu mesa koje se dodaje. Na sjeveru je to suva kaštradina, a kako se ide južnije, sve više se prelazi na ‘laganije’ izbore, kao što su slanina, rebra i domaće kobasice. Ali, i na sjeveru i na jugu raštan je zimska klasika. Najbolji je kad raštan smrzne, kad pristigne suvo meso i krompir, kad se mnogo drugog i nema u ostavi, tad on stupa na scenu, da grije, da hrani, da okrepljuje…
I crmničko branje spada u varijaciju na temu raštana, ali je mnogo bogatije i šarenolikije. Oplemenjeno biljem koje se nalazi u bašti, a ne samo na sirovom kršu. A u Crmnici, u bogatim i rodnim livadicama oko jezera, bašte su pune i svakolike. I crmničko branje je zato ljepše i ukusnije, pitomije i bogatije negoli klasičan raštan, pa kao takvo je i prigodno za ljetnje dane, a ne samo kad zima i oskdica stisnu… Nastavi čitanje