Urnebes sarma

Urnebes sarmaJesmo li se zasitili od novogodišnje treze? Jesmo li sve pojeli, ili se još vuku ostaci po frižideru? Ali, bez obzira na sve, posle Nove Godine, stižu nam Badnje veče i Božić, pa opet iznova smišljamo i kombinjemo novu trpezu. Ne posustajemo, i trudimo se da bude drugačija od prethodne, a opet uz sve napore vraćamo se klasicima.

E zato, danas vam dajem jednu sasvim običnu, a opet sasvim novu ideju. Urnebes salata svima je poznata i omiljena uz pečenje, pa baš prija za ove zimske praznike. A volimo mi i kiseli kupus, kakva bi to trpeza bez kupusa bila? I zato idemo iskombinovati ove dvije divotice, i napraviti sarmice, ali ne obične, već urnebesne.

Ma ko još jede sarmu za salatu?, pita te se sad.

Probajte i pridružite se grupi, jer od dobre tople sarme, bolja je samo ova urnebesna. Nastavi čitanje

Lukmira

LukmiraUmorna sam. Jako sam umorna. Četiri noćne akcije u pet dana. ‘bem ti dežurstvo.

No, svanula je subota, sunčana topla, kao stvorena za oporavak, odmor i prikupljanje energije, i ja je želim baš tako iskoristiti. Neću se ni u kuhinji trošiti, uživaćemo u jednostavnim obrocima…

Dan započinjemo laganim osvježavajućim salatom, poznatom kao lukmira. Lukmira može biti lagani obrok, okrepljujuća salata, simpatičan namaz, pa čak i prilog uz pečenje ili roštilj…

Nama je idealno pasala uz slaninicu, pa smo nakon slasnog doručka bili spremni za nove akcije.

Umor od brojki, grafika, buljenja u kompjuter, stresa i nervoze, planiramo zamijeniti onim istinskim, pregalačkim, stvaralačkim, umorom koji umjesno na višak kafe miriše na znoj… idemo uredjivati baštu, i nadam se da ću vam uskoro pisati o plodovima današnje akcije… Do tad, slijedi super brzi super jednostavni receptić, idemo zamutiti lukmiru… Nastavi čitanje

Torta od mrkve

Torta od mrkveDavno još pravila sam tortu od cvekle. Krasna je to čokoladična torta koja obara s nogu, i odličan je način da klincima ubacite malo onog ‘groznog’ povrća koje ni ne žele da probaju. Kod mene to ipak ne pali, jer je i nevjerovatno mala lista kolača koje jedu, pa se oduševim kad bilo koji probaju, čak i ako se ne  oduševe… šašava neka djeca…

Ipak, igrajući sa idejom da probam i povrće na drugi način, odlučila sam se napraviti i novi eksperiment. Bila je to torta od mrkve. Nadala sam se da će boje učiniti svoje. Medjutim, pokušaj je bio fijasko, klinci ne da neće da je jedu nego neće ni da probaju.

Ali ja ne odustajem, a ne odustajite ni vi od ove priče. Klinci će porasti i vremenom će prihvatiti sve te divne ukuse i taman kad mi odahnemo, i zaključimo da smo uspjeli sa misijom ‘Nauči ih sve da jedu’ stići će i unučići-osvetnici pa ćemo uživati gledajući naše klince kako se nerviraju dok nasljednicima pokušavaju da u zavarena usta ubace kašiku sa papicom…a maleni vragolani odlučno vrte glavom…

A što se torte od mrkve tiče, nju morate probati. Moja broj 1 torta dugo je bila ona od Rogača. I sad moram i zvanično priznati, postoji bolja ljepša, ukusnija, mirisnija, zanosnija, božanstvenija….

Preplitanje aroma, slatko-kiselo-slanih kombinacija , sočnost i opojnost ove torte sigurno ćete dugo pamtiti i s radošću se vraćati njenim ukusima. Nastavi čitanje

Gaga u kujni – Zapečeni bri i sušeni paradajz

Zapečeni bri sa paradajzomDecembar je mjesec našeg rođendana, a gdje su rođendani tu je i žurka, gdje je žurka tu su i prijatelji, a gdje su prijatelji tu su i pokloni.

Na našu rođendansku virtuelnu žurku stigla je Gaga, i donijela pregršt toplog raspoloženja, a za poklon šerpicu. Šerpicu iz koje tako zanosno miriše zapečeni bri i sušeni paradajz 🙂

A moja drugarica Gaga vam je jedna sjajna dama, veseljak, zafrkant, drugarčina, dirigetica i kuvarica… ponosna sam što sam je upoznala na Blogerijadi ..kad me je osvojila sjajem u očima i fenomenalnim Terinom…No o sebi će vam najbolje reći sama Gaga… Nastavi čitanje

Sukana pita od štavlja i kopriva

 Sukana pita od štavlja i koprivaZnate li šta je štavalj?

Često ga zovu i divlje zelje.

To vam je jedan korov, napasat, pa opet zlata vrijedna biljka.

Fantastičan detoksikant, bogata gvožđem i oksalnom kiselinom, prijatnog  je blago kiselkastog ukusa. Najčešće se u kulinarstvu koristi u čorbama i varivima, pri čemu se nerijetko kombinuje sa drugim lisnatim zelenim darovima prirode.

Ljetos, kad sam bila na selu i ležeći u travi sa maslačkom za uvo zadjenutim ugledala sam busen štavlja. Pa iako su momci navijali da neko meso pod sač ubacimo, radoznalo ipak odlučih prvo napraviti pitu.

Pa iako kažu, radoznalost je ubila mačku, ne ispade tako. Eto, ili je štavalj mnogo dobar, a pita od štavlja još bolja , ili ja nisam mačka….ostala je misterija. Nastavi čitanje

Sušeni paradajz

Sušeni paradajz

Prethodna sedmica bila je rekordno topla u Podgorici, čak je i zvanično zabilježena najtoplija ikad izmjerena noć, a prethodni rekord je još iz davne 1950.

21.07.2015 najniža izmjerena (noćna) temperatura iznosila je 30,8C, dok je cijela sedmica bila obilježena dnevnim temperaturama preko 40C.

Prošli vikend je već mirisao na osušenu travu i užareni asfaltpa je već i sama pomisao na kuhinju i kuvanje izazivala graške znoja. Ipak ovakav vremenski bilten pogodovao je jednoj kulinarskoj akciji.

Bilo je ovo pravo vrijeme da se pripremi sušeni paradajz. Iako nisam mnogo kuvala, eto, spremala sam zimnicu –u najvrelijim julskim danima… Nastavi čitanje

Gibanica

Gibanica

 Kad gibanica zamiriše iz rerne brzo joj se nađu mušterije. I čini mi se da nema osobe kojoj nije u spisku omiljenih jela. Topla ili hladna nije bitno, ona je obavezna na slavama, velikim trpezama, malim porodičnim večerama, ma bez nje naša je kuhinja nezamisliva.

Danas smo uveli mnoga hladna predjela, i tople lagane obroke, a kod naših baka bila je sve to samo ona – gibanica bila je i predjelo i lagani obrok i dobra večera… Nastavi čitanje

Filovana pileća prsa

Filovana pileća prsa

Ako bih se u nešto mogla sa sigurnošću kladiti onda je to odgovor na pitanje ‘Šta ćemo za ručak?’ . Bez greške Marko uvijek odgovara ‘Pohovne šnicle.’, a Matija odmah dodaje ‘Mogu li i one punjene usput?’ Balša se pomalo mršti. On više voli natur šnicle, i ne sviđa mu se da bude nadglasan.

A kad se već usudim postaviti pitanje, moram i ispoštovati odgovore, odnosno želje.

Odmah da vam priznam, ako već nisam, ne volim baš taj proces pohovanja, gomilu tanjira pred sobom, nered u kuhinji i miris prženja. Pohovano, bilo šta, ipak volim ali bi moj izbor uvijek bio povrće :tikvice, karfiol ili paprike

I zato idem zasukti rukave i ispunjavati želje, za Marka su pohvane šnicle, za Matiju su filovana pileća prsa, a za Balšu ću ipak spremiti i laganu varijantu bez poha. Možda i koju tikvice spremim za svoj merak. Nastavi čitanje

Kiš Loren sa pečurkama

Kiš sa pečurkama

O kišu sam već pisala, jednostavna francuska pita koja je zgodna za lagani obrok, topli doručak ili užinu… Pa kad mi zatreba nešto između ozbiljnog obroka i lagane zakuske, kiš Loren se uvijek nametne kao rješenje. Posla ima malo, kombinacija mnogo, a uživanje je neograničeno.

Ovaj put sam se odlučila za malčice drugačiju kombinaciju ukusa, preovladale su pečurke.

 Vrganje sam nedavno kupila sušene, pa ih sad svako malo dodajem u obroke, i stalno pronalazim nove načine da u njima uživamo. Kad smo dogovarili večernje druženje s prijateljima, bez razmišljanja sam rekla: OK, biće KIŠ. Kiš sa pečurkama…

I bijaše kiš,i bijaše fantastičan, i bijaše preukusan… i nestade za tren, i ostade par mrvica i nekoliko slika… Nastavi čitanje

Tikvenjača

Tikvenjača

Domaću pitu i razvlačenje kora bih vam rado predložila kao antistres terapiju, i da znate, što manje iskustva imate to je terapija učinkovitija.

Moja terapija se ove nedjelje zvala tikvenjača. Kore sam sama razvlačila, prvo ih dugo mijesila, sve dok tijesto nije postalo mekano i glatko, a ja izbacila sav bijes nedjeljama skupljan…

Ne znam kako se naziva ta vještina, ali miješenje tijesta, ritmični ujednačeni pokreti, iz ramena i kukova polaganu sakupljaju negativnu energiju i kroz korijene dlanova je otpuštaju i šalju daleko daleko od nas…Pa kad sva nagomilana muka i nervoza, prostruje i oteknu iz tijela, učine koru mekšom i podatnijom…

A dok kora odmara, od muke koju smo joj isporučili, mi nastavljamo sa drugom fazom terapije zvanom sjeckanje… Tu u kratkim i brzim potezima izbacujemo ostatke nervoze i spremni smo za konačnu treću relaksirajuću fazu… razvlačenje kora…

U trećoj fazi laganim lepršavim pokretima raspršujemo i posljednje ostatke stresa, praćene grlenim poklicima izazvanim puknutom korom ili nečim što smo danim kao knedlu u grlu čuvali…

I na kraju dok posipamo fil po kori, relaksirani i oslobođeni bijesa i stresa, nagomilavanih shvatamo kako su sve te brige dijelom neopravdane, uveličane i kako nam je potrebno samo malo vremena, i nesvakidašnjih aktivnosti da nam skrenu misli, trgnu nas iz letargije pa da ponovo smireni i zadovoljni uživamo u lijepom danu i plodovima sopstvenog rada…

Kažem vam, nije razvlačenje kora nikakva nauka, ali jeste prava antistres terapija… i zato idemo zavrnuti rukave i praviti pitu… Nastavi čitanje