Domaće kobasice

Domaće kobasiceJa sam vam gradsko dijete pa mi je ideja da spremam domaće kobasice bila istinski izazov.
Nikad nisam ni posmatrala , a kamoli učestvovala u klanju svinja i pripremi kobasica. Zamislite, onda koliko je to sve meni izgledalo egzotično. Meso smo naručili već istranžirano i samljeveno, a onda smo se upustili u avanturu pripreme kobasica.
Kako se spremaju domaće kobasice, pojma nisam imala. Prošle godine dobila sam ponudu da spremimo ponešto za zimu i naravno da je nisam odbila. Pratila sam uputstva iskusnih prijatelja i priznajem da se nisam pokajala.
A eto, i malo da se pohvalim, nisam bila loš đak, kobasice su na kraju ispale savršene, pa smo odlučili ponoviti cijelu avanturu. Dok se ovogodišnje kobasice još koji dan njišu u sušari, ja vam ponosno kuckam ovu priču uz prošlogodišnje slike.
Nastavi čitanje

Sukana pita od štavlja i kopriva

 Sukana pita od štavlja i koprivaZnate li šta je štavalj?

Često ga zovu i divlje zelje.

To vam je jedan korov, napasat, pa opet zlata vrijedna biljka.

Fantastičan detoksikant, bogata gvožđem i oksalnom kiselinom, prijatnog  je blago kiselkastog ukusa. Najčešće se u kulinarstvu koristi u čorbama i varivima, pri čemu se nerijetko kombinuje sa drugim lisnatim zelenim darovima prirode.

Ljetos, kad sam bila na selu i ležeći u travi sa maslačkom za uvo zadjenutim ugledala sam busen štavlja. Pa iako su momci navijali da neko meso pod sač ubacimo, radoznalo ipak odlučih prvo napraviti pitu.

Pa iako kažu, radoznalost je ubila mačku, ne ispade tako. Eto, ili je štavalj mnogo dobar, a pita od štavlja još bolja , ili ja nisam mačka….ostala je misterija. Nastavi čitanje

Urmetin

Urmetin

Skupilo se društvo malo, spremao se sač. No sač treba čekati par sati, pa odlučismo nešto zameziti da ubijemo dokolicu i ne crknemo od gladi prije tople jagnjetine. A uz mezu i razgovor je dinamičniji, veseliji, raznovrsniji, pa kako meza otvara nove teme tako i razgovor otvara apetit… i tako bi mogli u nedogled…

Domaćica zapita hoće li i urmetin iznijeti na sto, da se nađe uz mezetluk, pravila ga to jutro. Začudih se kad čuh ime. Pomislih, kakvom će nas sad đakonijom počastiti, pa ostadoh zbunjena ponuđenim. Ok, kukuruza je na stolu al’ kad će taj urmetin da stigne. Kad, ne leži vraže, priča mi domaćica da se u njenom selu na sjeveru Crne Gore kukuruza kaže urmetin.

Iako prije nisam čula za tu riječ, kukuruzu sam i ranije probala, dakle ništa od novih ukusa. Ali urmetin / kukuruza kojom smo počašćeni bila je fenomenalna, prava đakonija i svakako da zaslužuje i priču i recept na blogu.

Poneko za ukusno jelo kaže ‘sto jezika govori.’, e pa ova kukuruza ponegdje zvana urmetin i sto jezika govori i sto imena ima, a ja evo naučih jedno od njih… Nastavi čitanje

Proja sa sremušem

Proja sa sremušem

Proljeće je napokon stiglo. Otoplilo je , razmakli se crni odlaci i stale aprilske kiše. Pravo je vrijeme za izlete i šetnje, za otkrivanje novih lijepih krjolika koji pune srce i hrane dušu…

Ipak, odsjedićemo cijeli april kod kuće, nosa pomoliti nećemo. Zabavljati ćemo se u malom krugu prijatelja koji su naše nedaće već prebrodili.

Dobili smo boginje. Jednostvne dječije, ovčije boginje osvanule su na veliki Petak na najmlađem sinu…i sad se mazimo, puderišemo, češkamo koliko smijemo i sjedimo kući…

Družimo se u četiri zida, gledamo crtaće i planiramo buduće avanture.

Jutros na pijaci naiđoh na baku sa vezom sremuša, pa za doručak neplanirano ispade proja sa sremušem. A dok smo doručkovali klinci se sjetiše prošlogodišnjeg izleta na Biogradsko jezero, gdje smo brali sremuš, tu čudnu travku koja miriše pomalo na bijeli luk i za koju kažu da je prvi obrok medvjedu kad se probudi iz zimskog sna, pa je još i zovu medvjeđa trava…

Dogovor je da čim boginje prođu, odemo u nove avanture, a prva od njih biće novi izlet na Biogradsko… Nastavi čitanje

Miješano ispod sača

Miješano ispod sača

Slike koje gledate spremane su prije par mjeseci još kad smo brali i cijedili šipkove. Malo se švercam sa starim fotkama i receptima koji čuče u draftu, no ubrzo ćemo opet po starom. Sad kad sa proljećem stiže i lijepo vrijeme, to počinjemo polako sve više vremena provoditi na čistom vazduhu i u prirodi. A tamo nema lonca i šporeta, već najukusnije obroke spremamo na vatri ispod sača po starm dobrom običaju i receptu.

Jedva čekam da je ponovo naložimo i složimo još jednu turu, prvo hljeb da ispečemo, a odmah za njim i neodoljivo miješano meso i povrće. Da skupimo poznatu ekipu i u hladovini uživamo u dječijoj graji, vrcavim razgovorima i bogatoj trpezi… Nastavi čitanje

Zatop ft. SparkMe

Zatop

Kad razmišljate o nekoj dalekoj destinaciji, egzotičnom mjestu koje bi posjetili pitate se, šta mogu tamo vidjeti i doživjeti? Zbog čega ga posjetiti? Kakvi su tamo ljudi? Kakvi su im običaji? Tradicija? Kuhinja? Šta je to posebno, drugačije, izazovno? Zašto baš tamo otići…

Ista ova pitanja pita se i neko iz dalekog svijeta o Crnoj Gori. I kad poželi posjetiti nas, sigurna sam da ne dolazi pojesti bečku šniclu, marokanski kuskus ili italijansku pizu…

Stranac želi probati nešto novo, autentično, nešto što će pamtiti i o čemu će sa nostalgijom pričati. Želi ukus kojem će se vraćati.

I mi, ako želimo biti zapamćeni, moramo mu pokloniti avanture, događaje i ukuse koje nije i neće drugdje okusiti. Ukuse novog ali i dašak tradicije i autentičnu aromu crnogorske divlje ljepote. Ne smijemo je zaboravljati, već s njom se dičiti, i ljubaznošću i bogatom trpezom dočekivati i putnika namjernika i putnika prolaznika…

O pršutu sa planine pričati će oni po svijetu, o raštanu i kaštradini, mariniranom krapu, vinu, lisnatom siru i priganicama.Pričati će i o zatopu ako im ga poslužimo, i Crna Gora će svakim prijateljski dočekanim gostom imati novog obožavaoca, pratioca, ambasadora… To su naše kulinarske iskre koje ne smijemo ugasiti već ih rasplamsati u vatre po kojima će nas pamtiti.

 Zatop.

Da li se čuli za ovo neobično jelo sjeverne Crne Gore?

SparkMe.

Da li ste čuli za najbolju internet konferenciju u okruženju, pa i šire? Nastavi čitanje

Crnogorski japraci

Crnogorski japraci

Stiže zima, sa njom i hladnije noći, a uskoro će i mrazevi početi. Sa mrazevima, raštan po baštama, smrzava, postaje mekši i slađi, pa ga rado koristimo u kuhinji. Raštan sa kobasicama, klasika je crnogorske kuhinje.

Ipak, biser naše kuhinje su japraci. Maleni listovi raštana filovani mesom i smotani, u zalogaj da stanu. Omašćeni i začinjeni domaćom slaninom, crnogorski japraci su delikates kojem je teško odoljeti. Japracima dočekujemo i darujemo prijatelje, spremamo ih za slave i veselja i sve one divne moment koje želimo pamtiti. S njima je crnogorska trpeza bogatija i ukusnija, a gosti i domaćini, veseliji, zadovoljniji,sitiji… Nastavi čitanje

Domaća loza

Domaća loza

 

U ranu jesen iz mnogih crnogorskih dvorišta vije se tanki dim. Topli su dani i nije vrijeme loženju. To domaćini peku rakiju. Skoro da nema kuće u kojoj se ne peče domaća loza, barem jedan kazan , za lijek i za merak. Bez loze se ne može ni čestito nazdraviti ni dobrodošlica poželjeti, a industrijska loza nikad nije ko domaća.

Domaća loza ponos je Crnogoraca, pa nije ni čudo što se sa velikom brigom ali i uživanjem priprema. Pečenje loze uvijek ide uz veselo društvo, mezu i duge priče, podgrijane povremenim isprobavanje novopripremljene ljepotice. I tako do kasno u noć…

Tako i moj otac svake godine peče rakiju, iz malenog vinograda, nije bitna količina koju će dobiti već cio taj ritual, i mjesec posvećenosti i brige kako bi se izvukla što ljepša i bistrija, taman jaka, jer ne valja ni prejaka ni preblaga… a ovo je recept, odnosno priča kako to on radi… Nastavi čitanje

Sir u maslinovom ulju

Sir u maslinovom ulju

 

Crna Gora je nadaleko poznata po sirevima. Čuveni su mnogi – kolašinski lisnati, pljevaljski stari,koziji, njeguški sušen na sudaru vjetrova morskih i planinskih…

Kao poseban specijalitet, priprema se tvrdi poludimljeni sir u maslinovom ulju. Mariniranjem sir dobiva dodatno na kvalitetu i punoći ukusa. U domaće djevičansko ulje dodaju se pri tome različiti začini, no iako je mnogo kombinacija prisutno, uglavnom se koriste začini koji rastu u Crnoj Gori u izobilju.

Mnogi sir u ulju svrstavaju u crnogorsku tradicionalnu kuhinju i često ćete ga naći na trpezama. Da li je izvorno crnogorski, ili smo ga kao i mnoga druga lijepa jela rado prihvatili i usvojili, ka’ da je vazda naš bio – ne znam. Nije ni bitno, spremamo ga od domaćeg mlijeka, i brižno pripremanih sireva, u domaćem maslinovom ulju uz arome koje nam rastu oko domova, pa čiji bi i mogao biti do naš.

A rado ga dijelimo uz osmjeh i duge priče sa prijateljem, putnikom namjernikom, slučajnim prolaznikom, trudeći se da nam nemaju šta zamjeriti i da nas vazda po dobru spominju… Nastavi čitanje

Jagnjetina ispod sača

Jagnjetina ispod sača

 

Najljepša je jagnjetina ispod sača. I jedino što je ljepše od same jagnjetine je krompir koji se pekao sa njom. Barem je takvo naše mišljenje, bilo do prije neki dan.

A onda smo ovu tvrdnju podigli na sljedeći nivo. Najljepši su jagnjetina i krompir ispod sača, kad ih mi spremamo u našem dvorištu…

Jesmo li ih majstorski spremili, ili smo vrzmajući se oko vatre dobro ogladnili, ne znam, ali znam da je u saču ostalo samo par kostiju , a ni njih nije bilo zadugo, brke su omrsili i Max i Luna, naše lajeve  i alave ’komšije’… Nastavi čitanje