Proljeće je napokon stiglo. Otoplilo je , razmakli se crni odlaci i stale aprilske kiše. Pravo je vrijeme za izlete i šetnje, za otkrivanje novih lijepih krjolika koji pune srce i hrane dušu…

Ipak, odsjedićemo cijeli april kod kuće, nosa pomoliti nećemo. Zabavljati ćemo se u malom krugu prijatelja koji su naše nedaće već prebrodili.

Dobili smo boginje. Jednostvne dječije, ovčije boginje osvanule su na veliki Petak na najmlađem sinu…i sad se mazimo, puderišemo, češkamo koliko smijemo i sjedimo kući…

Družimo se u četiri zida, gledamo crtaće i planiramo buduće avanture.

Jutros na pijaci naiđoh na baku sa vezom sremuša, pa za doručak neplanirano ispade proja sa sremušem. A dok smo doručkovali klinci se sjetiše prošlogodišnjeg izleta na Biogradsko jezero, gdje smo brali sremuš, tu čudnu travku koja miriše pomalo na bijeli luk i za koju kažu da je prvi obrok medvjedu kad se probudi iz zimskog sna, pa je još i zovu medvjeđa trava…

Dogovor je da čim boginje prođu, odemo u nove avanture, a prva od njih biće novi izlet na Biogradsko… Nastavi čitanje →