Punjeno povrće

Mnogima je punjena paprika jedno od omiljenih ljetnjih obroka. Kod mene ipak punjene paprika imaju unaprijeđenu verziju, pa mi je omiljeno punjeno povrće, kombinacija parika tikvica i blitve, prava je eksplozija ljetnje kuhinje. Ovo je jedno od onih jela koje kuvate u velikoj šerpi za par dana, jer je iz nekog nepoznatog razloga tako bolje.

A velika šerpa, sigurno pogađate koja je moja omiljena.

 

 

Nastavi čitanje →

Brusketi s povrćem i slaninicom

Malo starog hljeba, šaka povrća i nečeg suvog, dobar grill i malo mašte… Sve je što nam treba, i eto je sjajna zakuska.  Ideja nam ne fali, gril je tu – StoneLegend, u frižideru se uvijek nađe ponešto interesantno i sve što treba je da zovnemo društvo, i upalimo kolo da se grije.

Dok ekipica stigne i brusketi će biti gotovi. Sad na ploči, grilovani, još brže i lakše se spremaju…. Nastavi čitanje →

Ratatouille

RatatouilleObožavam da gledam kulinarske filmove, obožavam i crtaće. I onda je potpuno jasno da je jedan od mojih omiljenih filmova Ratatouille (Ratatui), i čuvena parola ‘Svako može kuavti’

Nekako se i sama pomalo pronalazim u toj rečenici. Inženjer sam, a ne kuvar. Pa opet za mojom trpezom mnogi uživaju. Lijepo kaže šef Gustav , svako može kuvati.

Priznajem i da sam za rataui prvi put čula baš kroz istoimeni sjajni crtani, i da već godinama maštam o toj savršenoj kombinaciji povrća koja je čak i mračnog Egoa vratila u djetinjstvo i izmamila mu osmijeh na lice.

Ove godine odlučili smo praviti baštu, i jedan od mojih tajnih planova  bio je uzgojiti one divne tamno zelene i žute tikvice, kojih nema na mojoj pijaci, kako bih napravila ratatui. I uspjela sam, tikvice su porasle, i već prve urbane su završile upravo u ratatuiu. Jedan od mojih malih životnih planova, ovim sjajnim obrokom je ispunjen …

Nastavi čitanje →

Piletina sa rezancima od povrća

Piletina sa rezancima od povrćaPiletina sa rezancima od povrća spremana je maksuz za časopis Hrono kuvar.

A za vas – ljubitelje klikanja, prenosim tekst o blogu uz prateći recept :-)… naravno u malo širem izdanju… nekom hrono, nekom ne…

Kuvaj za me nastao je prije tri godine sa idejom da podijelim iskustva i kuhinjske avanture. Klinci ‘nećejedi’, zahtjevan posao, dežurstva i česta odsustva od kuće tjerala su me da mijenjam taktike u kuhinji  i pronalazim nove načine da uz sve obaveze ručak ipak stigne do stola, topal, domaći i pun ljubavi.

Ljepoti kuvanja naučile su me mama i baka, pa se trudim da i moja kuhinje miriše čarobno i trpeza izgleda bajno kao što su njihove koje pamtim još iz naranijeg djetinjstva. Pored tradicionalnih mađarskih, bosanskih, crnogorskih, u mojoj kuhinji su se odomaćila i mnoga nova jela, jer rado istražujemo i isprobavamo nova čudesa, šireći tako lepezu zalogaja u kojima porodično zajedno uživamo. Nastavi čitanje →

Ljetnji đuveč

Ljetnji đuvečSjećam se 90-ih, muke i neimaštine koja nas je tih dana pratila. Inflacije koja bi pojela platu prije negu su je roditelji i stigli dobiti. Trčanja sa ovećom kovertom u najbližu prodavnicu i razočarenja kako se od te gomile para može trgovati tek koja kesa riže i brašna, ako uopšte imate sreće da ih ima u prodavnici.

I dan-danas se pitam kako smo pretekli to doba i kako je moja majka uspjevala ni od čega ručak napraviti. Tad nismo birali hoćemo li peći but ili plećku, i koje egzotične začine ćemo staviti. Bili smo sretni samo kad je pun tanjir.

Ko je imao sreće, uspio je na par kvadrata zemlje, ponešto i uzgojiti, a te su se male bašte smatrale pravim bogatstvom.I mi smo bili na taj način bogati. Ponešto smo uzgajali u vrtu, i svježe domaće povrće bilo nam je dovoljno za obrok. Jedno od jela iz tog doba bio je ljetnji đuveč. Mamina brza i jednostavna kombinacija, bez suvišnih začina, a opet tako ukusna i vesela. Nastavi čitanje →

Kus-kus sa grilovanim povrćem

 Kus-kus sa grilovanim povrćem

Kus-kus sa grilovanim povćem možete spremati namjenski. Kao salatu, prilog, ili čak kompletan vegetarijanski obrok. Preporučujem da u tom slučaju povrće spremate u rerni, mnogo je manje posla, manje dima, manje ulja povrće popije, a razultat je skoro pa identičan grilovanoj verziji. Ova verzija, ipak, nastala je u ‘left-over’ varijanti, odnosno kao riješenje šta uraditi sa ovećom količinom grilovanog povrća koje je ostalo nakon prošlonedjeljnog roštilja. Nastavi čitanje →

Bajadera od tikvica

 Bajadera od tikvica

Bajadera od tikvica, odavno čeka na isprobavanje. Uvijek nađem nešto novo, pomalo interesantnije, u trenutku primamljivije, i bajadera od tikvica bude zanemarena…

Trebala bi ona biti spremana sa pohovanim tikvicama, ali sam ja u startu odbacila tu ideju i odlučila pripremiti je sa grilovanim tikvicama, u nešto blažoj varijanti.

Tikvice mogu biti grilovane u teflonskom tiganju, pečene u rerni, na kuhnijskom roštilju, ali definitivno su najukusnije kad su rilovane na roštilju sa ćumurom…

Pa kad smo odlučili paliti roštilj (momci su odlučili zavrtiti pile), ja iskoristih priliku, i uletih sa tikvicama, onako dok se žar još pripremao…ostalo je bilo oćas posla… Nastavi čitanje →

Tikvenjača

Tikvenjača

Domaću pitu i razvlačenje kora bih vam rado predložila kao antistres terapiju, i da znate, što manje iskustva imate to je terapija učinkovitija.

Moja terapija se ove nedjelje zvala tikvenjača. Kore sam sama razvlačila, prvo ih dugo mijesila, sve dok tijesto nije postalo mekano i glatko, a ja izbacila sav bijes nedjeljama skupljan…

Ne znam kako se naziva ta vještina, ali miješenje tijesta, ritmični ujednačeni pokreti, iz ramena i kukova polaganu sakupljaju negativnu energiju i kroz korijene dlanova je otpuštaju i šalju daleko daleko od nas…Pa kad sva nagomilana muka i nervoza, prostruje i oteknu iz tijela, učine koru mekšom i podatnijom…

A dok kora odmara, od muke koju smo joj isporučili, mi nastavljamo sa drugom fazom terapije zvanom sjeckanje… Tu u kratkim i brzim potezima izbacujemo ostatke nervoze i spremni smo za konačnu treću relaksirajuću fazu… razvlačenje kora…

U trećoj fazi laganim lepršavim pokretima raspršujemo i posljednje ostatke stresa, praćene grlenim poklicima izazvanim puknutom korom ili nečim što smo danim kao knedlu u grlu čuvali…

I na kraju dok posipamo fil po kori, relaksirani i oslobođeni bijesa i stresa, nagomilavanih shvatamo kako su sve te brige dijelom neopravdane, uveličane i kako nam je potrebno samo malo vremena, i nesvakidašnjih aktivnosti da nam skrenu misli, trgnu nas iz letargije pa da ponovo smireni i zadovoljni uživamo u lijepom danu i plodovima sopstvenog rada…

Kažem vam, nije razvlačenje kora nikakva nauka, ali jeste prava antistres terapija… i zato idemo zavrnuti rukave i praviti pitu… Nastavi čitanje →

Kus-kus sa povrćem

Kus-kus sa povrćem

Čudne neke suvenire ja donosim sa putovanja.

Dok većina ljudi kupuje razne krpice i parfeme , ili magnete i staklene kugle, ja dovlačim nove namirnice i začine. I uvijek moji koferi čudno mirišu, na daleke destinacije i neistražene kuhinje…

Prije par mjeseci bila sam u Švedskoj i u libanonskom restoranu probala kus-kus. Napokon. I oborio me je s nogu. Iz restorana sam otišla pravo u market i kupila 2 kg kus-kusa, eto da se nađe, i vukla ga preko pola Evrope, oduševljena novitetom koji donosim.

Odavno sam čula za njega, ali ga nisam imala priliku ni probati ni kupiti. A kad sam stigla kući iznenadih se jer u lokalnom market nađoh kus-kus, i tako se još jedna namirnica odomaći u našoj kuhinji…

Prvo sam ga spremala kao prilog. Poprilično je jednostavnog i blagog ukusa, ali odlično upija začine i lako mu je dati željenu aromu, a sprema se veoma brzo pa je na dobrom putu da nam postan omiljeni prilog.

A kad sam spremila kus-kus sa povrćem, e to je bio vrhunac, malo smo ga jeli za ručak, kao prilog uz natur šnicle, a onda za večeru navalili na kus-kus kao laganu povrtnu salatu… e o toj salati gotovoj za 15-20 min ću danas da vam pišem… Nastavi čitanje →

Moje grne – Čorba od tikvica sa gamborima

Corba-od-tikvice-sa-gamborima

Tadam, opet imamo goste.

Danas nam u goste stiže Dragana Pušica. Dragana već godinama uređuje i piše jedan od najčitanijih kulinarskih blogova u regionu – Moje Grne.

Naći tako divne prijatelje a da ih pri tome nisam ni vidjela ni srela je najljepše sto mi je donio blog. Naći ljude sličnih stavova i ideja, sličnih pokretačkih motiva, osjećaja za bitno ili nevažno, imati s kime podijeliti misli, pa iako virtuelno upotpunilo je moj život.

Uživam čitajući Gagine tradicionalne recepte, prateći posjete Sumrakovcu i nepresušnom izvoru ponovo otkrivenih stvari koje je njena baka brižno čuvala, uživam u Gaginoj nesebičnoj ljubavi prema tradiciji i grnama, koje na svom blogu nježno čuva i spašava od zaborava.

Ja, uvijek radoznala, ponešto sam je i pitala. Nastavi čitanje →