Rodila mi bašta ove godine. Ali baš rodila. Toliko da skoro zaboravih put do pijace. Ali zato, sad svaka 2-3 dana uberem punu zdjelu raznog povrća pa dumam šta ću s njim. A kad bašta rodi šareno, onda je prilika i da se spremaju šarena jela. Puna raznolikog povrća. A može li šta šarenije i raznolikije nego što je đuveč.
Pa još kad dodaš malo mesa, eto ga cijeli ručak, pravi proljetnji iz jedne šerpe, a da mu se raduje cijela porodica… Nastavi čitanje
Sjećam se 90-ih, muke i neimaštine koja nas je tih dana pratila. Inflacije koja bi pojela platu prije negu su je roditelji i stigli dobiti. Trčanja sa ovećom kovertom u najbližu prodavnicu i razočarenja kako se od te gomile para može trgovati tek koja kesa riže i brašna, ako uopšte imate sreće da ih ima u prodavnici.
I dan-danas se pitam kako smo pretekli to doba i kako je moja majka uspjevala ni od čega ručak napraviti. Tad nismo birali hoćemo li peći but ili plećku, i koje egzotične začine ćemo staviti. Bili smo sretni samo kad je pun tanjir.
Ko je imao sreće, uspio je na par kvadrata zemlje, ponešto i uzgojiti, a te su se male bašte smatrale pravim bogatstvom.I mi smo bili na taj način bogati. Ponešto smo uzgajali u vrtu, i svježe domaće povrće bilo nam je dovoljno za obrok. Jedno od jela iz tog doba bio je ljetnji đuveč. Mamina brza i jednostavna kombinacija, bez suvišnih začina, a opet tako ukusna i vesela. Nastavi čitanje