Sve nešto vrtim po glavi kako ovoj torti ime nadjenuti. Spremala sam je na brzinu, u zadnji čas, zbunjena, ponosna, vesela i tužna, ma potpuno sam smela sa uma tortu.
Najstariji sin je juče proslavio polumaturu, pa smo bili malo zakupljeni pripremama. Mnogo više su me okupirale i rasturile emocije. Moja prva beba sada je već veliko momče, bilježi prvi veliki datum i uspjeh u životu. Po prvi put samostalno bira životni put, i oblikuje svoju sudbinu…
Matija je već veliki momak, a ja se osjećam nekako malo i nezrelo, zbunjena vremenom koje je proteklo od kad su nam se pogledi sreli, od prvog podoja, i očaravajućeg osmjeha…Čini mi se još juče je bauljao kroz kuću, učio da vozi biciklo i odmah potom razbio nos, pa onda prva slova, takmičenja, drugarstva… nije ni čudo što sam vrteći uspomene, pod plimom emocija zaboravila na tortu…
Neka se zasad zove proljetnja torta, a ako vam padne na pamet neko prikladnije ime, predložite ga kroz komentare, pa da joj damo ime kakvo zaslužuje, veselo, ponosno i obećavajuće baš kakav je i ovaj trenutak u mom životu… Nastavi čitanje
