Znate li recept za Dobrotsku (neki je zovu i Dubrovačka) tortu? Strava je, dugo je nisam pravila, a juče je se nešto podsjetismo, pa je napravih i ponovo se oduševih. Nastavi čitanje
Znate li recept za Dobrotsku (neki je zovu i Dubrovačka) tortu? Strava je, dugo je nisam pravila, a juče je se nešto podsjetismo, pa je napravih i ponovo se oduševih. Nastavi čitanje
Kad jesen stegne, dan okraća i noć zahladi, kad nam nedostaje sunca i njegove tople pozitivne energije, spremam čokoladne kolače. Čokoladne, moćne i jake da nam sa svakim zalogajem daruju mnoštvo energije, podignu raspoloženje i ugriju nepca i i srdašca…
Kolače bogate crnom čokoladom, najljepšim gorko slatkim antidepresivom.
Kuglof sa narom jedna je od tih mračno veselih delicija, podizača energije i raspoloženja, jer kombinacija gorke crne i slatke bijele čokolade, uz dodatak slatko-kiselih zrna nara sa sigurnošću izmamljuje osmjeh na lice… Nastavi čitanje
Kako je okrutno spremati kolače koji su najljepši tek kad odstoje jedan dan. Posvetite im sate pripreme, a onda se lagano mučite zavirivanjem u frižider iščekujući da se kolač ohladi, stegne, omekša, da se ukusi sažmu dok polagano ludite od želje.
I kad konačno dođe taj čarobni moment, dugo i čežnjivo iščekivan, započinje bezstidno uživanje u svakom zalogaju, u izgledu i mirisu, u pobjedi karaktera nad željom i zasluženom trofeju na tanjiru…
Sva muka pada u zaborav i spremni ste sebe počastiti još jednim parčetom, zasluženim poklonom za uloženi trud i sate odricanja.
Tart sa šipkom je na stolu, pa neka reže koliko ko želi… Nastavi čitanje
Musaka Grčka ili Turska – svejedno je- osvojila je Balkan. I sad se sprema u mnogim zemljama, na nekoliko načina. Kod nas je uobičajena musaka sa krompirom i mljevenim mesom,a ljetnje varijante su sa tikvicama, patlidžanom, paradajzom…
Moji je klinci je dugo nisu baš ‘mirisali’, onako na prvi pogled, smetao im je preliv s jajima. Onda sam lagala- kao nisu to jaja već supica od krompira, molila, prijetila, pričala o Herkulesu i njegovom omiljenom jelu i tako redom …i na kraju kad su posustali u bezrazložnom buntovluku, i konačno probali – pojeli su je u slast. I sad je spremam skoro svaki vikend, na njihovo insisiranje.
Musaka mekana, sočna, blago pikantna, ma prosto savršena a mišovi napokon zadovoljni … Nastavi čitanje
Nedavno sam raspremala policu sa knjigama, kuvarima, receptima…Pregledavala sveske u koje sam još kao djevojka zapisivala prve recepte. Razne papire i papiriće, poznate i neke sad već nepoznate rukopise… i čudna neka osjećanja su vitlala mojim grudima, budile se davno zaboravljene uspomene, potisnuta sjećanja, zatrpana novijim vremenima i događajima. Poneki recept ne znam ni čiji je, neki nosi ime po vlasniku, odnosno onome kod koga sam ga prvi put probala, i od koga prepisala,a neke sam i zaboravila kako izgledau i kakvog su ukusa…
Listam i razmišljam gdje su sada dragi ljudi, sjećaju li se oni mene, ili i njih tek neka šašava sitnica vrati u školske, studentske dane koje smo dijelili…Razmišljam, ni kolači više nisu isti, prije 20 godina nisam ni znala za čiz i tart, pravili smo jednostavne kolače bogate čokoladom i orasima,bez mnogo aroma i začina…a tako su divni bili, i baš smo u njima uživali.
Marcipan kocke nisam pravila najmanje deset godina. I on pripada toj jednostavnoj grupi kolača, koji su skoro zaboravljeni, pregaženi valom novijih modernijih, zapadnijih…
Listajući stare sveske naletih na njih, prisjetih se kako su bile sočne, bogat orasima i čokoladom, i koliko smo ih samo puta sestra i ja spremale petkom, prije nego se majka vrati s posla… Ostavih sveske preturih špaiz i zadovoljno zaključih da imam sve što je potrebno, pa posle ko zna koliko godina ponovo ispekoh marcipan kocke, i pozvah sestru da ih ponovo zajedno jedemo… Nastavi čitanje
Volim salate jer nemaju pravila, možete ih komponovati po bojama, sastojcima, prelivima…mogu biti svježe, kisele, kremaste…slatke, slane , pa i slatko-slane…
Sve je dozvoljeno, bitno je samo da uživate u igri, kreaciji i rezultatu…
Ovih dana nar sazrijeva, ili kako mi to u Podgorici kažemo – stigli su šipkovi…
Šipak , odnosno nar naći ćete svuda po centralnoj i južnoj Crnoj Gori, kao samonikli i divlji od kojeg se pravi najljepši sok na svijetu.
Nar se i uzgaja kod nas, pa nema dvorišta u kojem ne raste, a najljepši i najslađi je barski šipak…
Uživanje je ubrljati prste čisteći šipak, odvojiti koji tren života i mirno i spokojno ga posvetiti naru, jesti ga zrno po zrno, dopuštajući da se slasni sok cijedi direkto u grlo…
Uživanje je i pripremiti slasni odbrok začinjen zrnima nara, koji kao perle blistaju na tanjiru, i oplemenjuju ga… Nastavi čitanje
Vesela šarena i lijepa je ova jesen. Trudimo se svaki slobodan trenutak što bolje iskoristiti, i uživati u toplim zracima sunca i svježem vazduhu. Podijeliti smijeh i veselje sa prijateljima, i biti okruženi veselom dječijom grajom.
Roštilj je često sastavni dio druženja, nekad posljedica a nekad motvacija.
Iako je meso glavni igrač na roštilju, ipak stalno nešto dodajemo, i često ga kombinujemo sa povrćem.
Šareni pileći ražnjići, bili su jednostavan trenutak inspiracije. Iskombinovali smo lagane ukuse i dozvolili im da se međusobno dopune i prožmu. Rezultata je bio savršen, meso sočno i veoma ukusno, a salata ovaj put nije bila potrebna. Ma jako jednostavni i fini, ukusni i šareni ražnjići su to bili… Nastavi čitanje
Paprike smo već ispekli, i sad uživamo u brzim i jednostavnim đakonijama. Pohovane crvene paprike punjene sirom, odličan su i zasitan obrok, mada ih često spremamamo i kao toplo predjelo ili prilog. A kad su paprike spremne, dovoljno je svega pola sata da omađijani njihovim čarobnim mirisom trenutno ogladnimo… Nastavi čitanje
U ranu jesen iz mnogih crnogorskih dvorišta vije se tanki dim. Topli su dani i nije vrijeme loženju. To domaćini peku rakiju. Skoro da nema kuće u kojoj se ne peče domaća loza, barem jedan kazan , za lijek i za merak. Bez loze se ne može ni čestito nazdraviti ni dobrodošlica poželjeti, a industrijska loza nikad nije ko domaća.
Domaća loza ponos je Crnogoraca, pa nije ni čudo što se sa velikom brigom ali i uživanjem priprema. Pečenje loze uvijek ide uz veselo društvo, mezu i duge priče, podgrijane povremenim isprobavanje novopripremljene ljepotice. I tako do kasno u noć…
Tako i moj otac svake godine peče rakiju, iz malenog vinograda, nije bitna količina koju će dobiti već cio taj ritual, i mjesec posvećenosti i brige kako bi se izvukla što ljepša i bistrija, taman jaka, jer ne valja ni prejaka ni preblaga… a ovo je recept, odnosno priča kako to on radi… Nastavi čitanje
Zločesta sam bila. Priznajem.
Ali smo se svi dobro zabavili. Našem dragom Partizanovcu bio je rođendan, a sa rođendanom i rođendanska torta. Divna kremasta sva nježno bijela uz grb voljenog Partizana.
Reče slavljenik-’Niko nema ovakvu svastiku!’
I nema , pomislih u sebi. Šašaviju je teško naći. Kome bi još pala na pamet lažna Partizan torta?
I pjevale su se pjesme torti, navijačke, strastvene, samo što se baklje ne popališe po dvorištu…
A onda je nastupila tišina… Nastavi čitanje