Jednostavne domaće karamele, vraćaju me u djetinjstvo. Baka ih je pravila svake nove godine, a ponekad je njima i kitila jelku. Njene karamele bile su čvrste, izuzetno slatke i pune komadića pečenih lješnjaka… i svaka brižljivo umotana u šarene svjetlucave papriće. Prava novogodišnja idila.
Radovali smo im se , i baki, i praznicima , i pokloniima i karamelama. Ti tako mali veseli zamotuljci, nama su darivali svu čaroliju praznika.
Danas ih skoro niko i ne sprema, danas radije posežemo za jednostavnijim rješenjem, kupovnim ukrasima i slatkišima… ipak čarolije ima i dalje u našim srcima, pa nam izviru sjećanja, na snježne noći u bakinom stanu, kada bi sćućureni pod ćebetom do kasno slušali bakine priče i grickali novogodišnje karamele… a baka bi se, kao, ljutila što joj raskitismo jelku…
Zato sam ja i poželjela, mojim klincima pružiti dio te magične atmosfere, pa sam se odlučila spremiti karamele. Spremala sam ih u jednostavnijoj varijanti, uz mrvicu soli da umiri intenzivnu slatkoću, i uz dašak burbon vanile, te čarobnice savršenih slatkih ukusa.
Nisam dodavala lješnjake, željela sam imati potpuno glatke , nježne i svilene karamele. Nisam ih ni prekuvala, kao bi ostale mekane i sočne. Nastavi čitanje
