Urmašice nisam pravila od kad sam otišla iz Sarajeva. A i jela sam ih svega dva-tri puta nakon toga. Ostale su nekako potisnute duboko u sjećanjima. Jednostavne, sočne i prhke, slatke sa skrivenim komadićem oraha…
Nisam ih naročito voljela. Ali valjda, sve te uspomene, potisnuta sjećanja, ulice i raja koji mi nedostaju, lica i imena koja blijede, moj rodni grad kome više ne pripadam… sve se to negdje slaže u prhka slatka sjećanja.
Iz tih sjećanja, eto ponekad izrone i urmašice. Nisam ih voljela, a eto čudno, koliko sam ih se uželjela…
Urmašice:
- 200 g margarina
- 1 jaje
- 1 žumance
100 g kisele pavlake- Pola kašičice soli
- 50 ml ulja
- 450 g oštrog brašna
- Pola praška za pecivo
- 50 g oraha
Agda:
- 600 g šećera
- 500 ml vode
- 1 limun
Prvi korak je spremanje agde, šećernog sirpa kojim ćemo zaliti pečene urmašice. U mnogim receptima urmašice se zalivaju hladnim nekuvanim sirupom, no ja bih se zaklela da smo ga kuvali, nekada davno u Sarajevu, pa se odlučih ipak za kuvanu agdu.
Vodu i šećer stavila sam u Stone Legend tiganj, dodala 1 limun izrezan na kriške i stavila da se kuva, na tihoj vatri. Neka kuva 15 minuta od kad provri, da bi se postigla odgovarajuća gustina.
Margarin i jaja sam umutila mikserom, pa redom dodala pavlaku i ulje, so i prašak za pecivo. Kratko sam sve umutila, a onda dodala oštro brašno u dobijen kremastu masu. Brašno ne treba mutiti mikserom, već ga varjačom umješati, što kraće. Dobijenu prhku masu podijelila sam na kuglice, a od ukupne smjese dobila sam oko 40 kuglica.
Svaku kuglicu sam razvaljala izmedju dlanova, u sredinu joj utisnula četvrtinu oraha i pritisnula je na sitnu rendu da bi se dobila reckava karakteristična šara.
U Stone Legend modlu složila sam urmašice jednu pored druge, u male razmake. U modlu stane otprilike 20 komada. Pekla sam ih na 180 C 25 minuta, taman da lijepo porumene. Pekla u dvije ture, pa sam prvu turu prebacila na tacnu i prekrila folijom da se ne hlade previše, i kad je i druga tura bila pečena prelila je polovinom agdom pa redom preko složila prvu turu i sve ponovo prelila.
Neka vas ne čudi ovaj moj postupak, jednostavno, sjećam se da nisam voljela urmašice koje su previše uronjene u agdu i svu je popiju, Naravno to je samo moj hir, jer svi upravo vole tu mekoću i slast. Zato ih ja slažem u dva reda, ko voli ekstra sočne dobije s dna, a ako ne voli ima tu manje sočnu verziju sa vrha. I svi sretni i zadovoljni.
Čudne su te neke čežnje koje nas progone, sjećanja kojima ne uspjevamo pobjeći. Blijede bitni momenti, a sve više isplivavaju sitnice za koje bi čovjek pomislio da ih se nikada neće sjetiti… No život je i satkan od sitnica,i koliko god one izgledale malene i nevažne, tek sa njima smo potpuni i cijeli…
Post nastao u saradnji sa Delimano Stone Legend posuđem.
Preporučujemo:
Grilovana voćna salata |
Pečenje i krompir knedle |
Medeni kolačići |
Brusketi s povrćem i slaninicom |
