Po komšijskim baštama zriju crvene trešnje. Vesele crvene tačkice prošarale su voćnjake, pa ujutro, kad pogledam s prozora sve je tačkasto i veselo.

Po ulici jure maleni klinci, veseli i brljavi od trešanja, a dan je pun razdragane cike i dječijeg smjeha.Sve je kao u Balaševoj pjesmi, kroz komšijske bašte igraju se sada neka druga djeca, neki novi klinci, neki novi klinci…

Trešnje, crvene ko krv, daju dodatnu energiju ranim ljetnjim danima. Tako i ja poželim da kao nekad  projurim bosonoga u šorčiću, musava, nadutih obraza u kojima su skrivene trešnje…i da brinem dječije brige, kako iznuditi treći sladoled, dozvolu za ringišpil i ostati napolju  poslu 9…

Tart od trešanja, elgantan-hrskav i kremast, iako više priliči svjetu odraslih, ipak miriše na dječiju bezbrižnost, jednostavnost i toplinu. Nastavi čitanje →