Za ustajanje ‘na lijevu nogu’, svi ste čuli. Sigurna sam. Kod mene postoje i dani kad ustanem ‘na lijevu ruku’.

I kod vas, sigurno, možda ih samo ne zovete tako.

E kad ustanem na lijevu ruku, onda mi ništa ne ide od ruke, sva sam nešto smotana, smušena, i ne znam gdje sam i po šta krenula. Da li sam pošla ili  došla….

Juče je bio jedan od tih dana, tri puta idi do prodavnice, jer sam dva puta zaboravljala da kupim jaja, a kad sam ih konačno kupila treći put, sjeti se sele, zašto su mi tako očajno trebala. Kad sam se konačno sjetila, naravno da bih napravila kolač, koji ono bješe pitanje je sad. A da, pametni kolač. Valjda će biti pametniji od mene, barem danas. Pomislih. I dok tako po glavi razbirah misli, pažljivo razdvajah žumanca i bjelanca, ali lijeva priča se nastavlja…. Nastavi čitanje →