Ima dana kad nas stignu problemi, nervoze, neke čudne priče i neočekivanja… Ima dana kada pomislite kako bi bilo dobro da se nisu ni desila ili da ste ih jednostavno prespavali… No, od takvih dana se pobjeći ne može, ne može čeljade iz svoje kože iskočiti, pa ostaneš tu gdje si i živiš svoju muku čekajući da se zvjezde dovedu u neku novu konstalaciju i osmijeh vam vrate na lice…

Tad ne preostaje ništa drugo do zasukati rukave i potruditi se da rastjeraš sivilo i bedak u koje upadaš, promijeniš boje, zvukove, teme i misli što se vrzmaju po glavi, pa tek kad razbistriš glavu i smiriš povrijeđeno srce, možeš praviti planove i smišljati buduće korake…Najbolje po tebe, korake koji vode ka željenom cilju, oslobođene od gnjeva i želje za osvetom, odboluješ svoju muku i kreneš dalje, ostavljajući vremenu i vasioni da se pobrine da sve negativno, tužno i zlo lagano ispari i nestane, ostavljajući samo maleni ožiljak na duši, kao onaj posle operacije koji kasnije s osmjehom pogledaš i pomisliš kakvu si muku prebrodio, tegobu koja te je spotakla, ali i ojačala i učinila borcem i pobjednikom, jer svaki ožiljak koji nosimo samo je dokaz bitke koju smo preživjeli a time i pobijedili…

Kad želim da skrenem misli, da neke druge boje ubacim u glavu, da otjeram gorčinu iz grla, zaronim u svijet meni dalekih i nepoznatih jela, neobičnih boja, aroma i struktura… tad čitam putopise, recepte,avanture, i pokušavam zamisliti sebe na dalekim destinacijama, u drugim kulturama kako uživam u neobičnim zalogajima, daleka, bezvremenska, oslobođena svih briga…

Sa jednog tako zavišljenog putovanja donosim vam humus, namaz od leblebija jedno od najpoznatijih jela orijenta… Nastavi čitanje →