Bakina i mamina kuhinja su uvijek i svakome nešto posebno. Pa i kad odrastemo, odlepršamo i svijemo svoje gnijezdo, u kojem njegujemo naše malene ptiće često nas sitnica vrati u sopstveno djetinjstvo, u trenutke naizgled zaboravljene, no sačuvane duboku u srcu i najtoplijim uspomenama.

Mamino slatko kojim smo započinjali dan, dunje koje zanosno mirišu sa ormara slike su koje iznenada prostruje kroz glavu i izmame osmjeh na lice.

Slatko ne pravim, ne dočekujem goste kašičicom slatka i čašom vode, nestao je taj običaj, ko će ga znati zašto. Zaboravili smo ga, zanemarili, zaturili.

No mama donese teglicu, malenu, a u njoj slatko od dunja, zlatne kockice slasti, prošarane sjeckanim orasima, i ja se sjetih kako su nekada davno znale mirisati i mamina i bakina kuhinja, na dunje, vanilu i karanfić… Nastavi čitanje →