Mekike –meke kao duša.

Često ih je majka spremala, a zvali smo ih uglavnom lepinje ,one velike s rupom. A kad je moj bivši momak (sadašnji muž 🙂 ) poslužen mekikama, zbunjeno nas je pitao, pa zar to nisu roštule…

Ipak to što smo govorili različitim jezicima, srpskim, hrvatskim, crnogorskim, bosanskim i ko zna kojim još, nije nas razdvojilo, sporazumjesmo se jezikom ljubavi…

A mekike mekane k’o duša, zavolješe i tri malena mišova koje se u međuvremenu rodiše u našem domu… Nastavi čitanje →