Postoje trenuci u životu kad stisnete zube, progutate knedlu, nabacite osmijeh i na pitanje ‘Kako je?’ odgovarate nonšalantno da je sve OK i da ste dobro. Dok vam se srce stišće dobro ste, onako iz kaprica.
E u jednom takvom trenutku ja sam i tortu spremila. Kapric torta nastala je iz kaprica, neka se slade i čude što se smijem , što me ne boli…
U takvim trenucima znaju i ljudi, koji i jesu i nisu bliski, dati sebi za pravo da komentarišu, da vam pričaju kako je to što se dešava ustvari dobro, ili još gore lažno da se snebivaju nad situacijom pa mrze i kunu kao da se njima sve to dešava a u stvari misle ‘Dobro je da nije meni…’
Tek rijetki neće mnogo pričati, ali ćete u pogledu upućenom bez riječi , u stisku ruke, neprimjetnom tapšanju po ramenu znati da sve razumiju, i da zaista dijele tu tihu bol sa vama.
Završila se danas jedna sekvenca moga života, ispratili smo je nedavno, veselo (baš iz inata) uz dobru klopu i Kapric tortu.
Nova epizoda počenje za koji dan, nadam se ljepša i pozitivnija, otvorenijeg i iskrenijeg srca.
Nju ću slaviti samo u krugu najbližih prijatelja. Sretnih i lijepih trenutaka je sve manje, a sreća je jedna od rijetkih stvari koju rastu kad ih sa nekim dijelite… Nastavi čitanje
