Rođendanac je stigao. Treći po redu.Uz rođenda obavezno ide i torta…
Tortu pravim a čini mi se kao da sam juče započela cijelu ovu avanturu.
I sama se pomalo začuđeno pitam, šta ja inženjer, radim u ovoj priči, otkud se stvori ta čudna potreba da pišem o mojim svakodnevnim avanturama pa još kulinarskim, da sa vama dijelim crtice svoga života, da vam pišem šta me tišti i čemu se neizmjerno radujem… Ko ste vi čitaoci koje puštam u život moj?
Pa stanem i pomislim, kako je sve to možda i malo čudno, ali je prelijepo i nadahnjujuće. Jer vi ste moji prijatelji, neko ko me i bez stiska ruke, prijateljskog dodira, i vjerno prati i pronalazi vrijeme za moje priče i zavrzlame. Neko kome lik ne poznajem, ali osjetim topli dah razumjevanja i podrške…I onda sve stane na svoje mjesto, kockice se sklope, i sudbina eto nekim čudnim nevidljivim koncem plete naše živote u čarobne džempere prijateljstva, džempere koji iako nevidljivi griju dušu, tjeraju strahove i izmamljuju osmjehe…
Hvala vam što ste tu, što me pratite i čitate, pa tako učestvujete u mojim avanturama i činite moj život bogatijim i ljepšim.
Za rođendan vam poklanjam prlijepu Milonga tortu. Nježnu, kremastu, bogatu i veselu, pa vam je ujedno i preporučujem za praznike koji slijede… Nastavi čitanje
