Urmetin

Urmetin

Skupilo se društvo malo, spremao se sač. No sač treba čekati par sati, pa odlučismo nešto zameziti da ubijemo dokolicu i ne crknemo od gladi prije tople jagnjetine. A uz mezu i razgovor je dinamičniji, veseliji, raznovrsniji, pa kako meza otvara nove teme tako i razgovor otvara apetit… i tako bi mogli u nedogled…

Domaćica zapita hoće li i urmetin iznijeti na sto, da se nađe uz mezetluk, pravila ga to jutro. Začudih se kad čuh ime. Pomislih, kakvom će nas sad đakonijom počastiti, pa ostadoh zbunjena ponuđenim. Ok, kukuruza je na stolu al’ kad će taj urmetin da stigne. Kad, ne leži vraže, priča mi domaćica da se u njenom selu na sjeveru Crne Gore kukuruza kaže urmetin.

Iako prije nisam čula za tu riječ, kukuruzu sam i ranije probala, dakle ništa od novih ukusa. Ali urmetin / kukuruza kojom smo počašćeni bila je fenomenalna, prava đakonija i svakako da zaslužuje i priču i recept na blogu.

Poneko za ukusno jelo kaže ‘sto jezika govori.’, e pa ova kukuruza ponegdje zvana urmetin i sto jezika govori i sto imena ima, a ja evo naučih jedno od njih… Nastavi čitanje

Transformersi i/ili cvekla u čokoladnoj torti

Cokoladna cvekla tortaNeka ovo bude priča o Transformersima.

Prije godinu dana , tačnije sredinom 2014-te uz vrelinu ljeta tokom dugih zvjezdanih noći u Podgoricu su sletjeli Transformersi. Sedam njih, dobrih i zlih. Najveći i najmoćniji centralni gradski trg osvojio je Megatron, zlokobnog pogleda, opake i silovite konstrukcije…

Stigli su i dobri, nešto manji, no ipak moćni, i srčaniji, i pokretljiviji, i brži…

Skoro godinu dana Transformersi čuvaju Podgoricu, nastali od otpada, kreirani vizijom i sastavljeni umjetničkom rukom mladog autora Danila Baletića, postali su naš zaštitini znak. Pričalo se o njima, fotografisalo, pisalo…No Podgorica nije imala snage da ih zadrži. Odlaze za koji dan, kažu da od maja neće biti tu. Gdje će sletjeti, koga odradovati, koga čuvati, saznaćemo uskoro…

I u kuhinji su moguće transformacije. Mogu se ostaci obroka iskoristiti za neke nove uzbudljive zalogaje (‘leftover’ kreacije postaju sve popularnije), a mogu se jednako maštovito i uspješno zamaskirati neljubljene namirnice u očaravajuće i neodoljivo slasne zalogaje.

Čokoladna torta neka bude jedna od njih.

A kako je ovo priča o Transformersima, tako ćemo je zasladiti cveklom, i to ne običnom, crvenom, slatko-kiselog zemljanog ukusa… Biće to moćna cvekla, transformisana u savršenu čokoladnu tortu,

sočnu,

jaku,

moćnu,

slatku…

… tortu u čijem se svakom zalogaju uživa, ali i tek naslućuje da postoji još nešto, neki tajni sastojak, koji joj daje tu posebnost, finoću, i koji budi čula savršenom harmonijom neočekivano kombinovanih aroma. Naslućuje se da čokolada ima tajnog saveznika, no tajna ostaje skrivena i teško dokučiva, misteriozna , baš kakva tajna i treba da je… Nastavi čitanje

Proja sa sremušem

Proja sa sremušem

Proljeće je napokon stiglo. Otoplilo je , razmakli se crni odlaci i stale aprilske kiše. Pravo je vrijeme za izlete i šetnje, za otkrivanje novih lijepih krjolika koji pune srce i hrane dušu…

Ipak, odsjedićemo cijeli april kod kuće, nosa pomoliti nećemo. Zabavljati ćemo se u malom krugu prijatelja koji su naše nedaće već prebrodili.

Dobili smo boginje. Jednostvne dječije, ovčije boginje osvanule su na veliki Petak na najmlađem sinu…i sad se mazimo, puderišemo, češkamo koliko smijemo i sjedimo kući…

Družimo se u četiri zida, gledamo crtaće i planiramo buduće avanture.

Jutros na pijaci naiđoh na baku sa vezom sremuša, pa za doručak neplanirano ispade proja sa sremušem. A dok smo doručkovali klinci se sjetiše prošlogodišnjeg izleta na Biogradsko jezero, gdje smo brali sremuš, tu čudnu travku koja miriše pomalo na bijeli luk i za koju kažu da je prvi obrok medvjedu kad se probudi iz zimskog sna, pa je još i zovu medvjeđa trava…

Dogovor je da čim boginje prođu, odemo u nove avanture, a prva od njih biće novi izlet na Biogradsko… Nastavi čitanje

Zatop ft. SparkMe

Zatop

Kad razmišljate o nekoj dalekoj destinaciji, egzotičnom mjestu koje bi posjetili pitate se, šta mogu tamo vidjeti i doživjeti? Zbog čega ga posjetiti? Kakvi su tamo ljudi? Kakvi su im običaji? Tradicija? Kuhinja? Šta je to posebno, drugačije, izazovno? Zašto baš tamo otići…

Ista ova pitanja pita se i neko iz dalekog svijeta o Crnoj Gori. I kad poželi posjetiti nas, sigurna sam da ne dolazi pojesti bečku šniclu, marokanski kuskus ili italijansku pizu…

Stranac želi probati nešto novo, autentično, nešto što će pamtiti i o čemu će sa nostalgijom pričati. Želi ukus kojem će se vraćati.

I mi, ako želimo biti zapamćeni, moramo mu pokloniti avanture, događaje i ukuse koje nije i neće drugdje okusiti. Ukuse novog ali i dašak tradicije i autentičnu aromu crnogorske divlje ljepote. Ne smijemo je zaboravljati, već s njom se dičiti, i ljubaznošću i bogatom trpezom dočekivati i putnika namjernika i putnika prolaznika…

O pršutu sa planine pričati će oni po svijetu, o raštanu i kaštradini, mariniranom krapu, vinu, lisnatom siru i priganicama.Pričati će i o zatopu ako im ga poslužimo, i Crna Gora će svakim prijateljski dočekanim gostom imati novog obožavaoca, pratioca, ambasadora… To su naše kulinarske iskre koje ne smijemo ugasiti već ih rasplamsati u vatre po kojima će nas pamtiti.

 Zatop.

Da li se čuli za ovo neobično jelo sjeverne Crne Gore?

SparkMe.

Da li ste čuli za najbolju internet konferenciju u okruženju, pa i šire? Nastavi čitanje

Domaća loza

Domaća loza

 

U ranu jesen iz mnogih crnogorskih dvorišta vije se tanki dim. Topli su dani i nije vrijeme loženju. To domaćini peku rakiju. Skoro da nema kuće u kojoj se ne peče domaća loza, barem jedan kazan , za lijek i za merak. Bez loze se ne može ni čestito nazdraviti ni dobrodošlica poželjeti, a industrijska loza nikad nije ko domaća.

Domaća loza ponos je Crnogoraca, pa nije ni čudo što se sa velikom brigom ali i uživanjem priprema. Pečenje loze uvijek ide uz veselo društvo, mezu i duge priče, podgrijane povremenim isprobavanje novopripremljene ljepotice. I tako do kasno u noć…

Tako i moj otac svake godine peče rakiju, iz malenog vinograda, nije bitna količina koju će dobiti već cio taj ritual, i mjesec posvećenosti i brige kako bi se izvukla što ljepša i bistrija, taman jaka, jer ne valja ni prejaka ni preblaga… a ovo je recept, odnosno priča kako to on radi… Nastavi čitanje

Sir u maslinovom ulju

Sir u maslinovom ulju

 

Crna Gora je nadaleko poznata po sirevima. Čuveni su mnogi – kolašinski lisnati, pljevaljski stari,koziji, njeguški sušen na sudaru vjetrova morskih i planinskih…

Kao poseban specijalitet, priprema se tvrdi poludimljeni sir u maslinovom ulju. Mariniranjem sir dobiva dodatno na kvalitetu i punoći ukusa. U domaće djevičansko ulje dodaju se pri tome različiti začini, no iako je mnogo kombinacija prisutno, uglavnom se koriste začini koji rastu u Crnoj Gori u izobilju.

Mnogi sir u ulju svrstavaju u crnogorsku tradicionalnu kuhinju i često ćete ga naći na trpezama. Da li je izvorno crnogorski, ili smo ga kao i mnoga druga lijepa jela rado prihvatili i usvojili, ka’ da je vazda naš bio – ne znam. Nije ni bitno, spremamo ga od domaćeg mlijeka, i brižno pripremanih sireva, u domaćem maslinovom ulju uz arome koje nam rastu oko domova, pa čiji bi i mogao biti do naš.

A rado ga dijelimo uz osmjeh i duge priče sa prijateljem, putnikom namjernikom, slučajnim prolaznikom, trudeći se da nam nemaju šta zamjeriti i da nas vazda po dobru spominju… Nastavi čitanje

Kocka ‘Crna Gora’

Kocka ‘Crna Gora’

 

 

Prije nedjelju dana srušen je hotel Crna Gora u Podgorici… i mnogo se prašine podiglo oko njegovog rušenja…

Bio je to Hotel, nije trebalo reći koji i gdje, i u njemu se jela Kocka i/ili sladoled od vanile…

Sa Hotelom urušene su i mnoge uspomene, baš kako Ivan reče:

 

 

Pa sad…svako ima svoja sjećanja i ne zamjerite na pretjerivanju u veličanju lika i djela te zgrade :-)…nije to bila baš obična zgrada, da bi bila najveći i najskuplji raspad, niti je bila definicija kulturnog…grka kisjela (Tonik) se prvo pojavila u Hotelu…TufoHafo (tufahija) nije nikad stigao, valceri se nisu plesali, ali čekali smo cure ispred bašte i imali dežurnog koji će da ustane i oslobodi sto da bi sve bilo OK kad se pojavimo sa curicom… Nastavi čitanje