Pišinger šnite, ali i većina bakinih kolača sadržavala je pržene lješnjake, a ja sam obožavala taj pomalo zagorjeli miris koji se širi kućom dok ih baka prži. Još pamtim i njen veseli pogled, dok me gleda preko dlanova u koje je sakrila tople pržene lješnjake pa ih trlja jedan od drugi, kao dea grije promrzle ruke, kako bi se lakše ogulili i onda nježno kao da šalje najtopliji poljubac oduvava pregorjele opnice…
Pišinger šnite su nadaleko poznate, tako jednostavni a veoma ukusni vafel kolačići sa čokoladnim kremom koje u sebi kriju majušne komadiće prženih lješnjaka. Probate jednu, a onda neprestano ponavljete: Još samo ovu, još samo ovu… dok tanjir ne bude prazan.
Ovo je bio jedan od onih omiljenih, provjerenih kolača koji je baka tradicionalno spremala za svako veće okupljanje, a često i samo onako da nam se nađe uz kafu.
- 4 jaja (320 kcal)
- 250 g mljevenog šećera (1000 kcal)
- 100 g čokolade za kuvanje (550 kcal)
- 100 g lješnjaka (705kcal)
- 250 g putera (1835 kcal)
- 1 paket oblandi (210 g, 756 kcal)
Ukupno: 5156 kcal
Iako lješnjake danas možemo kupiti već pržene, ja mnogo više volim da ih sama ispržim, bez ulja u teflonskom tiganju, miješajući ih lagano da ne pregore, pa onda nakon hladjenja oduvati im pregorjele opnie i sameljti, kao nekad što je baka Irma radila. Ali za Pišinger šnite potrebni su sitno sjeckani lješnjaci, tako da ih stavim u blender i okrenem dva kruga, kako ne bi bili presitni.
Jaja treba umutiti sa štaub šećerom, kako bi baka rekla, tj. sa mljevenih šećerom svima dobro poznatim. Kuvati ih na laganoj vatri, što ja radim u šerpi na paru koju moj najmlađi sin po njenom veselom zviždukanju nazva šerpom pjevačicom. U jaja i šećer dodati pripremljene lješnjake i čokoladu izlomljenu na kockice pa miješati dok se ne rastopi. Na kraju dodati i jedan puter, isječen na kokice kako bi se lakše rastopio u toplom filu.Miješati doke se ne dobije ujednačena glatka krema, pa je ostaviti da se hladi.
Prvu oblandu staviti na veliki poslužavaonik sa krupnijim kockicama na gore, pa ih redom filovati i pritiskati. Fila nema mnogo i treba ga vrlo ekonomično raspodijeliti na četiri kore, dok se petom sve samo preklopi. Onda oblande treba dooobro pritisnuti kako bi se lijepo spojile. Za ovo jer baka uvijek koristila velike teške enciklopedije koje je obožavala čitati pa nije ni čudo što nas je redovno pobjeđivala u križaljkama. Ja danas čitam neka druga štiva, no jednako su knjige teške J Posle par sati, a najbolje sutradan oblande rezati u trake pa onda ukoso kako bi se dobili ti jednostavni ali zanosno mirisni i ukusni rombovi.
Iako nadaleko slavne, za mene su Pišinger šnite jednostavno bakine oblande, jer baka ih je pravila fenomenalno, i bile su kako je ona imala običaj reći Fan-fatal…tako da smo se često i posle ispražnjenog tanjira znali ušunjati u bakinu hladnu sobu da gricnemo još – samo ovu…
Ostade jedna šnita za igricu Ajme koliko nas je da je pošaljem na blog Legice u kuhinji, za decembarski krug u kojem je tema lješnjak…
Preporučujemo:
Crno-bijele oblande |
Nedjeljni ručak |
Slatki grijeh |
Mramorni kolač |
I još samo jednu …