SparkMe bio i prošao. Treći po redu. A meni i dalje bubnji u glavi. Teške , mamurne, neosvješćene, nesređene misli kolaju. I kao da nema dovoljno mjesta za priče koje čuh, emocije koje doživjeh, ljude  koje upoznah… Već danim tresem glavu pokušavajući dovesti se u red i složiti priču koju sam doživjela.

Ne volim SparkMe zaključujem u jednom moment. Ne volim ta nasmijana lica, predusretljivost, neposrednost i neopterećenost. Ne volim bezgranične doze pozitivne energije, dobrih ideja, neskrivenih emocija i rado dijeljenih tajni na putu ka uspjehu.Ne volim svu tu kreativnost i nesebičnu razmjenu iskustava. Nastavi čitanje →