[1]Kod bake na ručak, nedjeljom bio je dogadjaj koji se ne propušta. Uštirkani, brižno izabrani stoljnaci, usijani escajg, dupli tanjiri, najljepši set za ručavanje….sve ovo me podsjeća na bakinu kuhinju i najljepše (nedjeljne) ručkove.
Možda ću zaboraviti poneki detalj sa stola, ali zanosni mirisi i neododljivi ukusi bakine kuhinje ostaju vječito prisutni.
Predstavljem vam jednu repliku bakinog nedjeljnog ručka, u kojoj smo svi zajedno uživali, i nadam se da će moji klinci za koju dekadu spominjati ove zajedničke momente…
Cijela ova priča počela je jedne nedjelje kad smo se vratili s ljetovanja pa klinci siti hotelske hrane, i prije nego završih čuveno pitanje ‘Šta ćemo za ručak?’ u glas povikaše ‘Pilav!!!’.
Vidim ja uželjeli se oni mamine kuhinje, uželjela se i ja kuvanja, i tako krenusmo u avanturu starinskog nedjeljnog ručka, kao što ga je moja baka spremala.
[2]Nedjeljni ručak bez supe, kao da i nije ručak, zar ne? Ali ovaj put domaća pileća supa [3], veoma uobičajena u mojoj kuhinji bila je čudno ‘zapakovana’, i klinci nisu mogi da dočekaju da otvore kovčeg sa blagom. U prvom trenutku su možda bili i malo razočarani, jer je njihova mašta svašta nešto već smjestila u starinsku zdjelu za supu, ali kad su ugledali griz knedlice [4] koje su su bezbrižno baškarile u supi i kad je supa zamirisala, bili su sasvim zadovoljni blagom koje su pronašli.
[5]
Kako smo se tek vratili s jetovanja, na kojem su konačno svi klinci proplivali, bilo je i komentara u morskom stilu:
‘Vidi, mama, i knedle plivaju bez mišića!’
‘Mmm, ovaj ručak baš ‘maestralno’ miriše!’
‘Jao, što je vreo ovaj pijesak (pirinač)!’
Nastalo je čitavo takmičenje u doskočicama na temu ljetovanja, ali kako ja ovo pišem mnogo kasnije, mnoge sam bisere i zaboravila. A i danas me neke druge emocije vode…
Iako klinci i dalje nisu baš preveliki obožavatelji barenog povrća, ovaj put bio je serviran i rinflajš. Bareno povrće iz supe uz nezaobilazni paradajz sos [6]. Onako, da se malo odmorimo i ohladimo nakon supe i pripremimo za glavno jelo.
[1]
[7]
[8]
[9]
[10]
I na kraju je na red došao Pilav [11]sa početka priče.Bataci hrskavi a slani, na sočnoj riži, omiljeno je jelo mojih dječaka. Isto tako, i sestra i ja kad smo bile klinke mogle smo pilav jesti danima. Bakini nedjeljni ručkovi obično su na naše insistiranje morali imati pilav u svome meniu. Možda me zato onaj veseli uzvik klinaca da žele pilav i inspirisao da spremim cijeli ručak u bakinom stilu.
[12]
Uz ovaj divni ručak savršeno je išla sasvim obična šarena salata [13] od svježeg povrća.
[14]
Mi smo uz uživajući u ručaku ostali dugo za stolom, potegele su se tu mnoge priče, uspomene iz djetinjstva, pa čak i Ivan i ja čusmo neke anegdote naših klinaca sa njihovim bakama i dekama, koje su bake i deke mudro prećutali, čuvajući tajne velike i male.
Pa iako je bilo malo više prljavog suđa na kraju, i možda malo više truda na početku, mi smo, eto, jedan obični , pretvorili u pravi bakin nedjeljni ručak, i divno se proveli, ispričali, najeli i nasmijali…
I na kraju sve zasladili, a čime bi drugim nego pišinger šnitama [15] spremanim, naravno, po bakinom receptu, ali ukrašenima svježe skupljenim školjkama iz tek odigranih morskih avantura…
[16]I eto, tako, danas vam poklanjam priču koja je dugo i pritajeno spavala i čekala svoj trenutak, jedno mirno subotnje jutro, da bude ispričana… Mi sutra s klincima idemo kod njihove bake na rođendan i nedjeljni ručak, pa možda je baš to bio razlog da sjednem i pišem ove redove, možda samo vedro jutro osvanulo posle nekoliko groznih kišnih i hladnih dana, možda moji mišovi koji još ušuškani u jorgane bezbrižno sanjaju svoje dječije snove, možda to što su sinoć pitali može li pilav za ručak, možda, možda, možda…
Preporučujemo:
Pilav [11] [11] |
Rizi-bizi s piletinom [17] [17] |
Nedjeljni jelovnik [18] [18] |
Rinflajš i “Beli sos” [19] [19] |