Domaće kobasice

Domaće kobasiceJa sam vam gradsko dijete pa mi je ideja da spremam domaće kobasice bila istinski izazov.
Nikad nisam ni posmatrala , a kamoli učestvovala u klanju svinja i pripremi kobasica. Zamislite, onda koliko je to sve meni izgledalo egzotično. Meso smo naručili već istranžirano i samljeveno, a onda smo se upustili u avanturu pripreme kobasica.
Kako se spremaju domaće kobasice, pojma nisam imala. Prošle godine dobila sam ponudu da spremimo ponešto za zimu i naravno da je nisam odbila. Pratila sam uputstva iskusnih prijatelja i priznajem da se nisam pokajala.
A eto, i malo da se pohvalim, nisam bila loš đak, kobasice su na kraju ispale savršene, pa smo odlučili ponoviti cijelu avanturu. Dok se ovogodišnje kobasice još koji dan njišu u sušari, ja vam ponosno kuckam ovu priču uz prošlogodišnje slike.
Nastavi čitanje

Smokve sa pršutom

 Smokve punjene pršutomNedavno se u kancelariji zapodjenu priča o ručku. Znate one priče, pred kraj radnog vremena, kad su svi prigladnili, pa se već i riječima pomalo hranimo. Ovaj put tema je bila mediteranska kuhinja. Posle maštanja o bogatim ribljim obrocima, prebacismo se na vino i guštanje u laganim zalogajima na morskoj obali. Dinja i pršuta, mogle bi se u takvom ambijentu i klasikom prozvati.

Kolega spomenu tad i smokve sa pršutom. I tako ih sočno opisa, da mi nije preostalo ništa drugo do da ih isti dan pripremim i probam…

Smokve ubrah u komšijskoj bašti, pa složih par komada, napunih i prelih i ostavih da se prohlade dok smo mi postajali sve zagrijaniji za isprobavanje…

S prvim sumrakom, prebacismo se u hladovinu, okupi se i društvance malo  ali drago, otvorismo vino, probasmo smokve i olizasmo prste … Spremih ja još jednu pjadelu, jer se ovo lagano predjelo kod nas ubrzo uz još neke brusketiće  pretvori u veselu večeru… Nastavi čitanje

Pile na ražnju

Pile na ražnjuNekoliko zadnjih vikenda u našem domu obilježilo je pile na ražnju. Momci preuzeli inicijativu i spremali ručak po svom meraku.

Ja im samo začinim pilence i predam na dalju upotrebu..

Čak ni extra visoke temperature u Podgorici nisu im smetale. Pa se tako, dok su gorjela brda okolo grada i iz našeg malog dvorišta vijorio tračak dima. Ustvari nije baš tračak, već ozbiljan oblak koji je famozno mirisao.

A za sve je kriv aparatić, maleni motor na baterije koji je lagano i neumorno vrtio ražanj sa piletom iznad vatre. Tako da momcima i nije bilo teško. Uglavnom su nadgledali vatru, tjerali mačke koje su namirisale dobru večeru, i grinjali što i pored pileta ja insistiram na grilovanom povrću… Nastavi čitanje

Gibanica

Gibanica

 Kad gibanica zamiriše iz rerne brzo joj se nađu mušterije. I čini mi se da nema osobe kojoj nije u spisku omiljenih jela. Topla ili hladna nije bitno, ona je obavezna na slavama, velikim trpezama, malim porodičnim večerama, ma bez nje naša je kuhinja nezamisliva.

Danas smo uveli mnoga hladna predjela, i tople lagane obroke, a kod naših baka bila je sve to samo ona – gibanica bila je i predjelo i lagani obrok i dobra večera… Nastavi čitanje

Špageti sa ćuftama

Špagete sa ćuftama

Od onomad, kad je gledao Oblačno s ćuftama, Marko ne prestaje sa pitanjem kad će za ručak biti špageti sa ćuftama.

A meni je uvijek brže i jednostavnije da pripremim pašta šutu.

No Marko moj ima tako krupne crne okice, pa kad me pogleda i zatrepće ne mogu mu se oduprijeti, već mu svaku želju moram ispuniti.

Markić je mali vragolan, dečko kojeg ne drži mjesto, koji u svaku rupu mora da zaviri i svako čudo da isproba. S njim nikad nije dosadno, ideja i kreativnosti mu nikad ne nedostaje, a vremena mu je uvijek premalo…

Pa kad je on zamislio ćuftice, nije bilo izbora, pravili smo ćuftice. Stajao je pored mene poskakujući u mjestu, brojeći loptice koje sam pravila , pomalo ljut što ne dadoh i njemu da ruke uprlja.

Posle je izjurio napolje, ali se vraćao svakih 10 min da provjeri kako se ćuftice krčkaju, da slučajno ne iskoče iz lonca, kad će već te špagete, on crkava od gladi, čujem li kako mu krče crijeva i tako redom…

Postavljen sto, špagete sa ćuftama skuvane, a on tužan mora još da čeka da se prohlade. Taman kad pomislim da je sve pod kontrolom Marko trpa vrelu ćufticu u usta i odmah za njom kockice leda iz soka da se rashladi. Nova šašava ideja već je na pomolu… takav vam je moj Marko nemirko, mezimče, vragolanče kojem Denis Napast nije ni do koljena… Nastavi čitanje

Filovana pileća prsa

Filovana pileća prsa

Ako bih se u nešto mogla sa sigurnošću kladiti onda je to odgovor na pitanje ‘Šta ćemo za ručak?’ . Bez greške Marko uvijek odgovara ‘Pohovne šnicle.’, a Matija odmah dodaje ‘Mogu li i one punjene usput?’ Balša se pomalo mršti. On više voli natur šnicle, i ne sviđa mu se da bude nadglasan.

A kad se već usudim postaviti pitanje, moram i ispoštovati odgovore, odnosno želje.

Odmah da vam priznam, ako već nisam, ne volim baš taj proces pohovanja, gomilu tanjira pred sobom, nered u kuhinji i miris prženja. Pohovano, bilo šta, ipak volim ali bi moj izbor uvijek bio povrće :tikvice, karfiol ili paprike

I zato idem zasukti rukave i ispunjavati želje, za Marka su pohvane šnicle, za Matiju su filovana pileća prsa, a za Balšu ću ipak spremiti i laganu varijantu bez poha. Možda i koju tikvice spremim za svoj merak. Nastavi čitanje

Tikvenjača

Tikvenjača

Domaću pitu i razvlačenje kora bih vam rado predložila kao antistres terapiju, i da znate, što manje iskustva imate to je terapija učinkovitija.

Moja terapija se ove nedjelje zvala tikvenjača. Kore sam sama razvlačila, prvo ih dugo mijesila, sve dok tijesto nije postalo mekano i glatko, a ja izbacila sav bijes nedjeljama skupljan…

Ne znam kako se naziva ta vještina, ali miješenje tijesta, ritmični ujednačeni pokreti, iz ramena i kukova polaganu sakupljaju negativnu energiju i kroz korijene dlanova je otpuštaju i šalju daleko daleko od nas…Pa kad sva nagomilana muka i nervoza, prostruje i oteknu iz tijela, učine koru mekšom i podatnijom…

A dok kora odmara, od muke koju smo joj isporučili, mi nastavljamo sa drugom fazom terapije zvanom sjeckanje… Tu u kratkim i brzim potezima izbacujemo ostatke nervoze i spremni smo za konačnu treću relaksirajuću fazu… razvlačenje kora…

U trećoj fazi laganim lepršavim pokretima raspršujemo i posljednje ostatke stresa, praćene grlenim poklicima izazvanim puknutom korom ili nečim što smo danim kao knedlu u grlu čuvali…

I na kraju dok posipamo fil po kori, relaksirani i oslobođeni bijesa i stresa, nagomilavanih shvatamo kako su sve te brige dijelom neopravdane, uveličane i kako nam je potrebno samo malo vremena, i nesvakidašnjih aktivnosti da nam skrenu misli, trgnu nas iz letargije pa da ponovo smireni i zadovoljni uživamo u lijepom danu i plodovima sopstvenog rada…

Kažem vam, nije razvlačenje kora nikakva nauka, ali jeste prava antistres terapija… i zato idemo zavrnuti rukave i praviti pitu… Nastavi čitanje

Brancin u soli

Brancin u soli

Ribu uglavnom pečem. Možda duže traje od prženja, ali je zanemarljivo. Ali se kuća manje napuni mirisa, ja ne stojim pored šporeta, i mogu to vrijeme iskoristiti za nešto drugo. Najbitnije je da se riba ne napuni uljem i ostane sočna, bivajući nešto između kuvane i pržene.

Odavno znam da se i riba može spremati u soli, pa iako često u soli pripremam pile, nisam se usuđivala probati s ribom. Strah me je bio da će se so ipak zalijepiti za nježnu kožu ribe.

Kako sam samo pogriješila.

Kad sam nedavno naletila na divnog brancina, prva ideja mi je bila napuniti ga začinskim biljem i ubaciti u rernu. Ipak, nova ideja je brzo sinula, da ja ipak probam da ga jednostavno obložim solju i ispečem…

Malo sam prošvrljala internetom, pa kad sam naišla na Oljin recept, dileme nije bilo. Biće brancin u soli i nikako drugačije. Nastavi čitanje

Lepeze od krompira

Lepeze od krompira

Nedavno je u Podgorici otvorena pijaca organskih proizvoda. Ponuda je prilično skromna, ali se nadam da će uskoro biti obogaćena i divotama iz tek posađenih bašti.

Prošetala sam pijacom, prodvanila sa proizvođačina, slikala pomalo, i malo trgovala.

Krompira i luka, eto da se nađe za jedan ručak, i teglu džema od drenjaka, da se počastimo palačinkama…

Povrća nije bilo mnogo, a nadala sam se svježem i neprskanom zelenišu, no ipak od prve organske trgovine izađe lijepi ručak. Odlučila sam se za lepeze od krompira.

Organski krompir, sertifikovan i sa tek otvorene pijace, slanina naša domaća, i sušeni vrganji bili su odveć nego dovoljni da obećaju (i obećanje ispune) prvi gastronomski užitak… Nastavi čitanje

Miješano ispod sača

Miješano ispod sača

Slike koje gledate spremane su prije par mjeseci još kad smo brali i cijedili šipkove. Malo se švercam sa starim fotkama i receptima koji čuče u draftu, no ubrzo ćemo opet po starom. Sad kad sa proljećem stiže i lijepo vrijeme, to počinjemo polako sve više vremena provoditi na čistom vazduhu i u prirodi. A tamo nema lonca i šporeta, već najukusnije obroke spremamo na vatri ispod sača po starm dobrom običaju i receptu.

Jedva čekam da je ponovo naložimo i složimo još jednu turu, prvo hljeb da ispečemo, a odmah za njim i neodoljivo miješano meso i povrće. Da skupimo poznatu ekipu i u hladovini uživamo u dječijoj graji, vrcavim razgovorima i bogatoj trpezi… Nastavi čitanje