Mnogo je rasprava čija je šopska salata, makedonska ili bugarska? Ono što je sigurno osvojila je Balkan a odmah zatim i Evropu.
Nazivaju je kraljicom gurmanluka, salatom nad salatama… Roštilj je skoro nezamisliv bez nje, pa čim ljeto zarudi, i prvi paradajzi i krastavci zrenu u bašti, spremamo je.
Šarenilo i ljepota bašte tada se preseli u tanjir pun sitno sjeckanog povrća, protkanog ljutim papričicama, i blago začinjenog domaćim sirom… Nastavi čitanje
Nema dobre baklave dok ne počne da se cijedi niz prste kad je zagrizete. Baklava mora bit i masna i slasna i puna oraha. Nema tu mnogo filozofije, složiš baklavu, dugo i lagano je pečeš i obilato zaliješ, pa onda uživaš u šećer-slatkim zalogajima, krckavim orasima i bogatom ukusu tankih kora i putera…
Ne može se ni jedna velika i ozbiljna trpeza zamisliti bez baklave, slatke carice orijentalne trpeze… Nastavi čitanje
Nekako rijetko pravim kupus salatu, zašto ne znam. Ustvari je baš volimo, i kad je pravim, pravim je u duploj mjeri, pa je imamo i sutra za ručak. Ivan je posebno voli, i onda je često dodaje u sendviče, pa kad sutra otvorim zdjelu u kojoj je kupus salata, pola je nema.
I onda kažem, OK moram je češće spremati, i opet tako ostane samo na riječima, ja mijenjam salate, kisele i svježe, pečene i pržene, pa tek za par mjeseci ponovo kupus dođe na red…
A mi je baš volimo i nije je teško napraviti, i trebali bi češće….i eto, zato i pišem ovaj super jednostavni recept, ne bi li se češće sjetila pripremiti je za ručak… Nastavi čitanje
Italijanski hljeb, poznatiji kao fokača (Focaccia) služi se za doručak, kao užina, čak se nerijetko služi i na misama i drugim vjerskim obredima.
U osnovi to je tanki hljeb, premazan obiljem maslinovog ulja i posut raznim začinima i biljkama. Bazični recept je tijesto zaliveno uljem i posuto solju, ali česti su dodaci i crnog i bijelog luka, ruzmarina, bosiljka, maslina, paradajiza, pa i sireva…
Kombinacija je mnogo. Fokača se spremala još u antičkoj Grčkoj, potom u Rimu, pa nije ni čudo što je do danas doživjela nebrojeno mnogo varijacija.
A kako je ukusna i fina, ponajviše govori to da je preživjela godine, vjekove, milenijume, i da nije postala ni obična, ni dosadna, ni zaboravljena… Nastavi čitanje
Najljepša je jagnjetina ispod sača. I jedino što je ljepše od same jagnjetine je krompir koji se pekao sa njom. Barem je takvo naše mišljenje, bilo do prije neki dan.
A onda smo ovu tvrdnju podigli na sljedeći nivo. Najljepši su jagnjetina i krompir ispod sača, kad ih mi spremamo u našem dvorištu…
Jesmo li ih majstorski spremili, ili smo vrzmajući se oko vatre dobro ogladnili, ne znam, ali znam da je u saču ostalo samo par kostiju , a ni njih nije bilo zadugo, brke su omrsili i Max i Luna, naše lajeve i alave ’komšije’… Nastavi čitanje
Jedan od onih lijenih recepata, brz jednostavan i fin.
Nešto između tortilje, tarta i pice. Kako god da ga zovete, a ja ga jednostavno nazvah tortilje sa povrćem,nećete pogriješiti. Nećete pogriješiti ni ako ga spremite baš po ovm receptu, ali ni ako iskombinujete vašu kombinaciju povrća, i začina.
Lagan ljetnji obrok, super je kad dođete umuroni s posla . Časkom ga složite i ispečete, i lagano uživate u ljenjim povrtnjim šemama na tankoj kremastoj tortilji…
I cio recept stane u 5 koraka, brza, lako i ukusno… Nastavi čitanje
Pored bureka, baklave i ćevapa, begova čorba nezaobilazna je na bosanskim soframa.
Begovom čorbom započinje svaki dobar bosanski ručak.Onda slijede, sogandolme, pite, mantije, ćevapi i ostale đakonije, a na kraju naravno baklave, tulumbe i tufahije… bogata je i ukusna bosanska trpeza, da ti se ne mili dizat od nje…
I begova čorba je stigla iz otomanskog carstva.
Po kom begu je dobila ime?- ne zna se.
A zašto se onda zove begova? Razne se priče pričaju, tako jedna kaže da je i begu trebalo okrepljenje, a kako su u čorbi uvijek prisutne bamije, od davnina poznat afrodizijak, to su vjerovatno one i bile zadužene za sreću, slogu, i begovu krepkost …
I tako ubrzo begova čorba posta omiljena, jer šta je dobro za begove, dobro je i za raju. Nastavi čitanje
Da li i vama rolati djeluju nekako romantično? Kao torta su, a opet nisu. Kremasti, nježni. Svečani.
Iako torte daju mnogo više mogućnosti za dekoracije i kulinarske vratolomije, meni su rustični rolati asocijacija na brižno pripremane delicije.
Kao da je u njima satakana i zamotana sva nježnost, ljubav i toplina koju čuvamo za naše najmilije.
I nebitno da li je spirala presjeka savršena ili ne, i nebitno, da li je fil bogat i raznolik ili ne , i nebitno da li je cio rolat ukrašen majstorski ili ne, u njemu je brižno sačuvana sva toplina obitelji i doma… u te slatke zalogaje koje čuvaju naše tajne, naše snove i nadanja… Nastavi čitanje
Subotnje jutro, tmurno i ružno. Iako je jul , nebo nas zamotava u sive i hladne tonove. Otvorite oči , pogledate kroz prozor i pomislite, što je toplo ovog septembra…
Baš je bezveze vrijeme zadnjih dana. A tako smo se radovali produženom vikendu, šetnji do mora, i posebnom roštilju…Sve planove razduvao je vjetar i navukao tmurne kišne zavjese.
Ostajemo kući.
Da malo razbijem sivilo sa prozora biram picu za doručak.Ovaj put u mini varijanti, sa raznim kombinacijama filova, svakome da udovoljim…
Ubrzo je sto zašarenio, a divan mirisni pica-cvijet nam je podigao raspoloženje…. Nastavi čitanje
Prvobitna ideja mi je bila spremati pogačice sa čvarcima. Odavno to planiram, ali nikako da nađem lijepe čvarke, a tek svježu slaninu, nema šanse. I na kraju kad sam našla čvarke, i odlučila da pravim pogačice, ispalo je da sam u stisci sa vremenom. I tako umjesto pogačica sa čvarcima, na brzinu spremih pogaču. Kad su gosti stigli, pitaju već sa vrata što to dobro miriše, a ja potpuno cool, kao da je to i bila osnovna i svima poznata namjera odgovorih, pogača čvarkuša… i tako u trenu obična, jednostavna pogača sa čvrcima dobi ime, i nikome nije zasmetalo što sam odustala od prvobitne ideje, već je onako toplu i masnu časkom raskupusaše i kusaše… Nastavi čitanje